Deca kroz igru uče kako da istražuju svet, kako da prihvate rizik, kako da isprobaju nove stvari i jako bitno, deca kroz igru upoznaju sebe.
Piše: Marija Živković, psiholog i praktičar terapije igrom
U poslednje vreme stalno mi se vraćaju sećanja iz detinjstva, Mnogo vremena sam provodila u igri i to potpuno slobodnoj, odrasli su se uključivali samo ukoliko ih pozovem. Onda tu svoju igru upoređujem sa igrom današnje dece. Dosta različitosti, a sa druge strane i dosta sličnosti. Ono sto jako volim kod svog posla je to što sve što pročitam i naučim imam priliku i da vidim, a evo i kako.
Dva puta nedeljno volontiram u jednom privatnom vrtiću gde provodim par sati potpuno uživajući sa decom u slobodnoj igri. Nekada sam deo te slobodno igre a nekada sam samo posmatrač, to sve zavisi od dečje potrebe. Njihov dan u vrtiću izgleda otprilike ovako – oko 8 ujutru dolaze u vrtić, gde započinju dan igrom, nestrukturirana, slobodna igra traje do nekih 9 i 30. Tada se vaspitačice uključuju i strukturiraju igru. Pričaju sa decom o utiscima od prethodnog dana, zatim se igraju neku od grupnih igara, onda se čita priča, peva se nekoliko pesmica (sve ovo stane u 30 do 45 minuta) i nakon ovakve vrste igre dolazi užina i kratak predah. Nakon užine deca imaju nekih pola sata fine motorike, spremaju kolačiće koje će posle ručka jesti, crtaju, prave od gline ono sto žele… Od 10:45 do 13:00 vreme provode u slobodnoj igri u dvorištu (bez obzira na vremenske prilike i neprilike), što znači da imaju sat i po do dva slobodne igre. Nakon toga sledi ručak, nakon ručka se ponovo čitaju priče, a nakon priča se deca slobodno igraju sve dok roditelji ne dođu po njih. Ne želim da pišem o idealnom vrtiću, želim samo da sa vama podelim neka svoja razmišljanja i znanja, želim da vam kažem da se jako prijatno osećam u ovom vrticu i uvek se radujem odlasku i susretu sa decom.
Pročitajte i: Kako je izumiranje igre dovelo do porasta mentalnih poremećaja
Što više proučavam igru sa svih aspekata, to više verujem u njenu moć. A danas sa vama delim značaj slobodne igre. Iz moje perspektive postoji puno razloga zašto je detetu potrebna nestrukturirana, slobodna igra, a danas pišem o pet (po meni) najbitnijih aspekata.
1. Slobodna igra razvija detetov mozak – studije su pokazale pozitivan uticaj slobodne, nestrukturirane igre na kognitivni, ponašajni, emocionalni i socijalni razvoj deteta. Takođe se pokazalo da jača detetovu otpornost, neguje nezavisnost i unapređuje veštine rešavanja problema.
2. Nestrukturirana igra unapređuje kreativnost– kada ih ostavimo (mi, odrasli) da samostalno razvijaju igru u pravcu u kome oni to žele, deca razvijaju kreativnost i kreativno mišljenje. Kada imaju slobodu da opuste svoj um i svoje telo, dolazi do kreativnog rešavanja problema.
3. Kroz slobodnu igru dete otkriva ono što zapravo voli i u čemu najviše uživa, na ovaj način otkriva svoja interesovanja, talente i bolje upoznaje sebe.
4. Ovo je trenutak kada razvijaju nove veze, kako sa svojim vršnjacima, tako i sa odraslim ljudima koje uključuju u svoju igru. Osim što pomaže u socijalizaciji, kroz igru sa drugim osobama dete razvija pregovaračke sposobnosti, definiše norme, razvija empatiju…
5. Za mene (a nadam se i za svakog ko radi sa decom) jako je bitno da se dete oseća sigurno kako u mom prostoru, tako i u svakom prostoru u kome se nalazi. Tokom slobodne igre dete se oseća potpuno sigurno jer ne postoje tačni i netačni odgovori, ispravno i neispravno. Dete ima slobodu da isproba svoje ideje, testira ih i isproba ih opet i opet i opet i opet… kroz ovakvu igru dete razvija otpornost i hrabrost.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Nema komentara.