Može se reći da je osnovni preduslov zdravog braka ili odnosa da u njega stupe dve odrasle osobe. Samo dve – ne i treća i četvrta i peta.
Piše: Slađana Andonov
Fotografija koja je zapalila internet proteklih dana, uz komentare “psihoanaliza ovde nije potrebna”, “bračna terapija u jednoj slici” i “ko će prvi da podnese zahtev za razvod braka”.
Da bi bračni par funkcionisao kao nova, nezavisna i jedinstvena celina, neophodno je da njeni članovi prethodno obave fizičku separaciju (ponekad, kada odluče da ne žive u istom domaćinstvu sa svojim porodicama porekla), i što je možda i bitnije – da obave PSIHOLOŠKU separaciju u odnosu na svoje roditelje. U protivnom, prisustvujemo dobro poznatim scenarijima… “Ona ne može bez njene majke, stalno je zvrcka, ponaša se kao dete”… “On samo ćuti kada me njegova majka napada”… “Ona staje na stranu oca kada me on omalovažava”… Kada imamo “nedovršene psihološke poslove” sa svojim roditeljima, često ove dinamike “dovlačimo” u svoje brakove, na štetu naših novih porodica.
Kako biti roditelj kad bebe odrastu?
Može se reći da je osnovni preduslov zdravog braka ili odnosa da u njega stupe dve odrasle osobe. Samo dve – ne i treća i četvrta i peta. Individuirane, samostalne osobe, koje funkcionišu i nastupaju zajedno imajući na umu zajedničke interese, postavljajući granice prema eventualnim nezdravim spoljašnjim uticajima.
Kao što je na novim mladencima da prođu kroz separaciju od svojih porodica porekla, i na njihovim roditeljima je da ovu separaciju omoguće i olakšaju, ne namećući sada već odrasloj deci imperativ da ih poštede neprijatnih osećanja ili okolnosti koje ovakve promene možda sa sobom nose – usamljenost, “prazno gnezdo”, besciljnost i besmisao, suočavanje sa sopstvenim brakom koji je možda u međuvremenu promenio kvalitet itd.
Kako da prepoznate loš brak
Ukoliko roditelji ne mogu sami da iznesu eventualna teskoba osećanja koju donosi osamostaljivanje odraslog deteta, i to je u redu, uvek ima stručnjaka sa kojima ove sadržaje mogu podeliti i proraditi. Bolje to, nego opterećivati potomke iracionalnim zahtevima ili pak tiho patiti u sebi. Isto važi i za mladence.
Može se reći da najveći poklon koji roditelj (odraslom) detetu može dati, jeste dozvola da zaista – odraste.
Izvor: Beleške sa psihoterapije
Odnos svekrva – snaja: Da li imate „mother-in-law” ili „monster-in-law”?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Nema komentara.