Škol­skoj de­ci pa­žnja u po­sled­njoj de­ce­ni­ji opa­la je za po­lo­vi­nu

Stručnjaci kažu da okruženje u kome odrastaju i rana izloženost digitalnim medijima izazivaju promene u razvoju moždanih struktura i ponašanja
Škol­skoj de­ci pa­žnja u po­sled­njoj de­ce­ni­ji opa­la je za po­lo­vi­nu
Škol­skoj de­ci pa­žnja u po­sled­njoj de­ce­ni­ji opa­la je za po­lo­vi­nu
Foto: Freepik

Pr­vo su de­te na­u­či­li da na ma­mi­nom mo­bil­nom te­le­fo­nu pro­na­đe vi­deo-igri­cu, a on­da je pro­go­vo­ri­lo pr­ve re­či. Ume­sto pli­ša­nog me­de, za pr­vi ro­đen­dan naj­ve­ro­vat­ni­je se ob­ra­do­va­lo ne­koj „pa­met­noj igrač­ki”, a pre ne­go što je ma­li­ša po­čeo da dr­ži nož i vi­lju­šku znao je ka­ko se pre­tra­žu­je „Ju­tjub”. Mo­bil­ni te­le­fon po­stao je za­me­na za lop­tu, igru i vr­šnja­ke, ali ži­vot s ta­ble­tom i smart­fo­nom ima svo­ju ne­u­ro­fi­zi­o­lo­šku „ce­nu”, a ta ce­na je – po­re­me­ćaj pa­žnje. Na­i­me, naj­no­vi­ja is­tra­ži­va­nja sve­do­če da pa­žnja sa­vre­me­nih ma­li­ša­na iz­no­si de­set mi­nu­ta, a psi­ho­lo­zi upo­zo­ra­va­ju da je škol­skoj de­ci pa­žnja u po­sled­njoj de­ce­ni­ji opa­la za – po­lo­vi­nu, što ko­in­ci­di­ra s ma­sov­nom upo­tre­bom pa­met­nih te­le­fo­na. Ro­đe­ni u pot­pu­no kom­pju­te­ri­zo­va­nom sve­tu i ne zna­ju ka­ko je iz­gle­dao svet pre in­ter­ne­ta, zbog če­ga ih če­sto na­zi­va­ju di­gi­tal­nim uro­đe­ni­ci­ma.

Dr Oli­ver Vi­do­je­vić, deč­ji psi­hi­ja­tar sa In­sti­tu­ta za men­tal­no zdra­vlje, is­ti­če da je sma­nje­nje deč­je pa­žnje nor­mal­na po­sle­di­ca či­nje­ni­ce da su ma­li­ša­ni od ro­đe­nja bom­bar­do­va­ni go­mi­lom sti­mu­lu­sa iz vir­tu­el­nog sve­ta.

- Advertisement -

– Okru­že­nje u ko­me od­ra­sta­ju sa­vre­me­na de­ca pot­pu­no se pro­me­ni­lo. Pre ne­go što pro­pri­ča­ju, oni se su­sre­ću sa smart­fo­nom ili ta­ble­tom, a ra­na iz­lo­že­nost di­gi­tal­nim me­di­ji­ma iza­zi­va pro­me­ne u raz­vo­ju mo­žda­nih struk­tu­ra, što se po­tom is­po­lja­va u po­na­ša­nju. Mi od­ra­sli s kom­pju­te­rom smo se su­sre­li u dva­de­se­tim ili tri­de­se­tim go­di­na­ma, ka­da smo bi­li for­mi­ra­ni u ne­u­ro­lo­škom i psi­ho­lo­škom smi­slu, a de­ca su iz­lo­že­na od ro­đe­nja. Pre­ko di­gi­tal­nih igrač­ki oni do­bi­ja­ju ve­o­ma in­ten­ziv­nu sti­mu­la­ci­ju ko­ja po­či­va na uz­bu­đe­nju i stal­noj sti­mu­la­ci­ji ner­vnog si­ste­ma – ob­ja­šnja­va naš sa­go­vor­nik.

– Ta go­mi­la sti­mu­lu­sa ko­ju de­te do­bi­ja iz vir­tu­el­nog sve­ta ozbilj­no skre­će pa­žnju s knji­ge, uče­nja i de­ša­va­nja u so­ci­jal­nom sve­tu. Tre­ba­lo bi pod­se­ti­ti da se ljud­ski mo­zak raz­vi­jao tri mi­li­o­na go­di­na bez di­gi­tal­ne sti­mu­la­ci­je, a ovo je pri­rod­ni eks­pe­ri­ment či­je će­mo po­sle­di­ce tek vi­de­ti – is­ti­če ovaj psi­hi­ja­tar, ko­ji je o iza­zo­vi­ma de­tinj­stva sa­vre­me­nih ma­li­ša­na pri­čao na upra­vo za­vr­še­nom 55. fo­ru­mu In­sti­tu­ta za men­tal­no zdra­vlje po­sve­će­nom deč­joj psi­hi­ja­tri­ji.

Dr Vi­do­je­vić do­da­je da su di­gi­tal­ni apa­ra­ti ci­vi­li­za­cij­ska te­ko­vi­na i ne­mo­gu­će je ne po­nu­di­ti ih de­te­tu. S dru­ge stra­ne, ro­di­te­lji ve­o­ma ra­no do­la­ze do za­ključ­ka da se de­te naj­br­že i naj­lak­še smi­ru­je ako mu se po­nu­di mo­bil­ni te­le­fon ili ta­blet i na­u­či ka­ko da pro­na­đe vi­deo-igri­cu. Pre po­ja­ve pa­met­nih te­le­fo­na, de­cu je za­ba­vljao te­le­vi­zor, a ulo­gu „TV si­ter­ke” pre­u­ze­le su di­gi­tal­ne igrač­ke.

– Ako je de­te u pri­li­ci da bi­ra iz­me­đu igrač­ke i mo­bil­nog te­le­fo­na ili ta­ble­ta, ni­ka­da se ne­će opre­de­li­ti za teh­no­lo­šku igrač­ku. Me­đu­tim, mno­gim ro­di­te­lji­ma je jed­no­stav­ni­je da ku­pe de­te­tu ta­blet ne­go da s njim sed­nu na pod so­be i sa­ti­ma se igra­ju, od­no­sno tr­če s de­te­tom u par­ku ili ku­pe kuć­nog lju­bim­ca i svi za­jed­no še­ta­ju. Ne­ka­da su po­ro­di­ce ima­le vi­še de­ce i ona su se me­đu­sob­no igra­la, a da­nas sve ve­ći broj ma­li­ša­na od­ra­sta u jed­ni­ni – pod­se­ća dr Vi­do­je­vić.

– Da bi se dva de­te­ta su­sre­la, neo­p­hod­no je da dva pa­ra ro­di­te­lja uskla­de me­đu­sob­ne oba­ve­ze. Ra­ni­je su se de­ca igra­la u par­ku i na njih su pa­zi­li sta­ri­ja bra­ća i se­stre. Da­nas su ta sta­ri­ja bra­ća i se­stre na ča­su pli­va­nja, ja­ha­nja ili ike­ba­ne, a mla­đa de­ca se igra­ju mo­bil­nim te­le­fo­nom da bi ma­ma ima­la vre­me­na da spre­mi ve­če­ru za po­ro­di­cu ko­ja je na oku­pu tek u ka­snim ve­čer­njim ča­so­vi­ma – ob­ja­šnja­va ovaj deč­ji psi­hi­ja­tar.

Raz­log zbog ko­jeg de­ca ve­o­ma br­zo po­sta­ju za­vi­sna od vi­deo-igri­ca i mo­bil­nih te­le­fo­na re­la­tiv­no je jed­no­sta­van – ma­loj de­ci je va­žno da jed­nu ak­tiv­nost bes­ko­nač­no po­na­vlja­ju, a elek­tron­ske igrač­ke po­di­la­ze toj po­tre­bi. De­te mo­že hi­lja­du pu­ta dnev­no da igra jed­nu istu igri­cu, a sva­ki put ka­da „po­be­di” di­gi­tal­na igrač­ka trep­će, sve­tli, is­pu­šta zvu­ko­ve i klik­će, što sna­žno oku­pi­ra sva deč­ja ču­la, zbog če­ga se pa­žnja de­ce skra­ću­je. Na­vik­nu­ti na di­na­mič­nu sme­nu sti­mu­lu­sa i stal­ne „na­gra­de” ko­je do­bi­ja­ju po uspe­šno okon­ča­nim igri­ca­ma, mno­gi ma­li­ša­ni te­ško se pri­la­go­đa­va­ju na pro­me­ne ko­je u nji­hov ži­vot do­no­si ško­la i te­ško uspe­va­ju da dr­že pa­žnju to­kom ce­log škol­skog ča­sa.

- Advertisement -

– Ča­so­vi ima­ju pot­pu­nu dru­ga­či­ju di­na­mi­ku – kraće tra­ju, de­ca ne slu­ša­ju uvek ono što ih za­ni­ma, a na­gra­du do­bi­ja­ju tek ka­da za­da­tak ura­de ka­ko tre­ba ili ka­da ma­ma i ta­ta na kra­ju na­sta­ve do­đu po njih. Na­ža­lost, pa­žnja ni­je je­di­na žr­tva pre­te­ra­nog dru­že­nja s vi­deo-igri­ca­ma i mo­bil­nim te­le­fo­nom. Ge­ne­ral­no po­sma­tra­no, do­šlo je do po­gor­ša­nja i  ru­ko­pi­sa i je­zi­ka jer de­ca sve ma­nje pi­šu, a sve vi­še pip­ka­ju te­le­fon i pi­šu u skra­će­ni­ca­ma zbog ušte­de pro­sto­ra i bro­ja slov­nih zna­ko­va – za­klju­ču­je deč­ji psi­hi­ja­tar Oli­ver Vi­do­je­vić.

Autor: Katarina Đorđević

Izvor: Politika

spot_img

Najnovije

Kalendar aktivnosti za sprovođenje ZAVRŠNOG ISPITA – maj i jun 2026

Učenici osmog razreda osnovno obrazovanje završavaju polaganjem završnog ispita koji se sastoji od tri testa

Kad se završava školska godina? Za neke već krajem meseca

Maj mesec je period kada su đaci imali poslednji predah - dok će za neke biti i mesec kada se školska godina završava

Da li znate koliko je sati na Antarktiku

Na južnom polu naše planete, Antarktiku, postoji jedna stvar koja zvuči kao da pripada naučnoj fantastici: pitanje „koliko je sati?” tamo nema jedan tačan odgovor.

Savremeno detinjstvo i njegove opasnosti – od čega roditelji danas čuvaju svoju decu

Savremeno detinjstvo odvija se na raskrsnici između tradicionalnih rizika i novih, algoritamski generisanih iskušenja

Da li je stresnije odgajati dečaka ili devojčicu

Pitanje da li su dečaci „zahtevniji“ ili devojčice „osetljivije“ generacijama se provlači kroz roditeljske razgovore.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img