Kod BABE si apsolutni kralj, kod BAKE moraš da poštuješ kućni red

Snežana Aleksić-Topalović

Baba je majka jednog od tvojih roditelja koja živi na selu. Baka je majka jednog od tvojih roditelja koja živi u gradu, najčešće u zgradi.

Već od tvog rođenja vidljive su prve razlike. Kad si se ti rodio baba je zaklala ja’nje, sazvala po’ sela pilo se do kasno u noć, đeda i kuma Pera su unijeli u kuću. Amidža Marko je zasp’o pred kolibom, strina Kova mu je samo bacila kožun preko leđa. Pričalo se u tri sela o veselju. Baka je ispekla kolače i pozvala drugarice, deda je popio pivo i nazdravio komšiji na susjednom balkonu.

Kada su došli na babine, baka ti je kupila divne bijele cipelice i odjelce, donijela je i radosnicu to je tada bio pravi trend. Baba ti je pod jastuk stavila krst ispod Ostroga, čen bijelog luka, San Majke Božije i šorvan koji je čuvala za svog prvenca. Isplela ti je čarape i pulover od vune koju je sama uredila. (Baba plete najtoplije čarape). I naravno ja’nje na ražnju i pletenku rakije.

Baba nosi maramu.

Baka nosi frizuru.

Kada malo odrasteš kod babe si apsolutni kralj, vladar kuće, štale, dvorišta.

Kod bake moraš da poštuješ kućni red.

Kod babe možeš da se prljaš, da ljubiš Garova, da spavaš s mačkom i ne moraš se stalno kupati, jer ćeš istanjiti kožu.

Baba te nikad, ali nikad neće odati roditeljima, baka će ipak popričati o tvom ponašanju.

Baka te vodi u muzičku.

Baba te uči seljačke pjesme.

Kada se probudiš baka te pošalje po hljeb i mlijeko.

Kod babe kada se probudiš čekaju te vrući uštipci i tek uzvareno mlijeko.

Baka ti da jedan kolač poslije ručka, baba ti ispeče pun vanjik šapa jedeš koliko možeš i kad hoćeš.

Baka ti sprema špinat i džigericu, baba ti peče pituljice i prži suvo meso.

Baku često boli glava kad dođe s posla pa mora da legne.

Babu nikad ništa ne boli, legne uveče kad pođe spavati. Jedino kad je promjena vremena probada je iza plećke, tu je Šarava davno ciftom udarila, privije uveče sjernu vunu i ujutru bude k’o nova.

Kod bake se zna šta je za djecu a šta nije.

Kod babe je sve za djecu posebno za tebe.

Baka drugu djecu nikad ne zove u stan, baba svima maže džem od drenjaka i svima tepa fina moja đeca.

Kad si bolestan baka ti da limunadu bez šećera i zovne doktora Bojića, njihovog prijatelja. Baba te masira rakijom, kolje pjevca, pravi supu, šalje đeda u varoš da ti kupi ptičijeg mlijeka ako treba.

Kad baka pije kafu s drugaricama ti čitaš knjigu u drugoj sobi.

Kad baba pije kafu s jetrvama i konama ti, logično, piješ s njima bijelu kafu.

Baka ti čita bajke pred spavanje, baba ti priča najljepše priče koje izmišlja i moli se Bogu iznad tvog kreveta. Kod babe pored ikone stoji tvoja slika. Baka nema ikonu, ima mnogo umjetničkih slika.

Kada doneseš đačku knjižicu baka kaže da je to rezultat truda i rada. Baba kaže, ljubi baba svoju pametnu glavu i svoje petice i da ti pare koje je štedila cijelu godinu.

Baka ti za svaki rođendan kupuje knjige i podstiče da čitaš, baba misli da ćeš oćoraviti od tolikog čitanja. Eno, kaže, Đoko Mirkov, povazdan gledo’ u te knjige, sad k’o avetinja ‘oda po varoši. Pušti ti to, igraj se imaš kade glavu razbijati.

Kada odrasteš, pa dovedeš đevojku da je upoznaju, baka indirektnim pitanjima sazna sve što je zanima. Baba pita od koje je familije i koju slavu slavi? Ništa je više ne zanima.

Baka dijeli ljude na obrazovane i neobrazovane, baba na dobre, loše i one što su im oči na vr’ glave, tih se, veli, najviše čuvaj.

Naravno vole te i jedna i druga, svaka na svoj način onako kako je kojoj blisko.

Baka od tebe pravi gospodina sa manirima sprema te za društvo.

Baba od tebe pravi čovjeka, ljudinu i sprema te za život.

Ne znam da li su baka i baba isto.

Meni je baba – baba!

Autor: Snežana Aleksić-Topalović

Izvor: edukacija