Danas, u modernom društvu, u vremenima kada nam se toliko toga pruža, najviše bi trebali da se zapitamo – „šta je to što nam je zaista potrebno, šta je to što nas čini srećina, šta je to što će nas učiniti boljima – za bolje sutra?“
Brankica Damjanović, književnica i novinarka, često se u svojim tekstovima bavi temom sreće, blagostanja, svesnosti i negovanju duše, ljubavi prema sebi i drugima. Za početak uskršnjeg posta napisala je:
U svetu kakav jeste malo ko se povremeno ne upita hoće li nas iko spasiti. Možemo to i sami, za početak. Odricanjem. Nudi nam se sve više svega. A treba li nam sve to? Mnogi čine da smo večito gladni, svega željni i žedni, a samo Jedan daje osećaj sitosti, mira i radosti. Uz Njega nema gladi. Ne samo fizičke, ona je najmanje važna. Nema gladi za onim što nam ne treba.
„Sve mi je dozvoljeno, ali me sve ne izgrađuje“, zapisano je u Prvoj poslanici Korinćanima. Dozvolimo sebi da se ne takmičimo, ne upoređujemo, dajmo sebi šansu da oprostimo, zavolimo, razumemo, da se umirimo i put svoj pronađemo, da na njemu istrajemo. Budimo milosrdni. „Ko drugom daje, Bogu pozajmljuje.“ Neka nam je na radost i spasenje početak velikog posta.
- Advertisement -
Izvor: Facebook/Brankica Damjanović