Šta nas u ovom savremenom društvu i vrednostima koje ono donosi – zaista čini srećnim? Sve je pred nama, sve nam je dostupno, ali šta nam je od svega toga potrebno? Čega bismo mogli, a čega trebali da se odreknemo?
Foto: Freepik
Danas, u modernom društvu, u vremenima kada nam se toliko toga pruža, najviše bi trebali da se zapitamo – “šta je to što nam je zaista potrebno, šta je to što nas čini srećina, šta je to što će nas učiniti boljima – za bolje sutra?”
Brankica Damjanović, književnica i novinarka, često se u svojim tekstovima bavi temom sreće, blagostanja, svesnosti i negovanju duše, ljubavi prema sebi i drugima. Za početak uskršnjeg posta napisala je:
U svetu kakav jeste malo ko se povremeno ne upita hoće li nas iko spasiti. Možemo to i sami, za početak. Odricanjem. Nudi nam se sve više svega. A treba li nam sve to? Mnogi čine da smo večito gladni, svega željni i žedni, a samo Jedan daje osećaj sitosti, mira i radosti. Uz Njega nema gladi. Ne samo fizičke, ona je najmanje važna. Nema gladi za onim što nam ne treba.
“Sve mi je dozvoljeno, ali me sve ne izgrađuje”, zapisano je u Prvoj poslanici Korinćanima. Dozvolimo sebi da se ne takmičimo, ne upoređujemo, dajmo sebi šansu da oprostimo, zavolimo, razumemo, da se umirimo i put svoj pronađemo, da na njemu istrajemo. Budimo milosrdni. “Ko drugom daje, Bogu pozajmljuje.” Neka nam je na radost i spasenje početak velikog posta.
Izvor: Facebook/Brankica Damjanović
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Koja je sve ovo naučila, zabetonirala je poziciju “žena NJEGOVOG života”
Kako se postiže taj prestižni status "žena njegovog života"? Da li postoje veštine koje pod velom tajne drže samo one žene koje su to već postigle u životu? "Istinu" otkriva...
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Nema komentara.