Za moje oskudno detinjstvo u zabačenom selu Ljubišu, na Zlatiboru, knjiga Gustava Švaba “Priče iz klasične starine” bila je i bioskop i televizija i cirkus i pozorište, a ponajviše škola u kojoj se čovek uči da bude samouveren. Generacije i generacije mladih odrastale na avanturama Herkulesa i Odiseja, divile…
Generacije i generacije mladih odrastale na avanturama Herkulesa i Odiseja, divile se junaštvu Ahila i Tezeja, razrogačenih očiju slušale priče o Meduzinom pogledu koji pretvara ljude u kamen i Scilinih šest proždrljivih glava… A onda su se pojavili stripovi, crtaći, filmovi i igrice sa nekim novim junacima, i priče iz klasične starine postale su samo jedna od tema u žestokoj konkurenciji kulturnih sadržaja koji se nadmeću za dečju pažnju. Kakvo je mesto grčke mitologije i mitologije uopšte u odrastanju današnje dece, u čemu je vrednost ovih priča? Kako zainteresovati neke nove klince i na koji način im predstaviti priče o drevnim junacima, za Roditelj&dete govori Ljubivoje Ršumović, pesnik i pisac za decu i autor knjige mitova za nove generacije – „Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke“.
razgovarala: Jovana Papan
– Šta su za Vas kao dete predstavljale priče iz grčke mitologije?
– Za moje oskudno detinjstvo u zabačenom selu Ljubišu, na Zlatiboru, knjiga Gustava Švaba “Priče iz klasične starine” bila je i bioskop i televizija i cirkus i pozorište, a ponajviše škola u kojoj se čovek uči da bude samouveren. Ja sam sa bratom organizovao olimpijade na kojima smo se takmičili u raznim veštinama snage i snalažljivosti. Uvek je nagrada pobedniku bila knjiga, i to ona prva koju nam otac donese iz Užica ili Čajetine. Moj uzor je bio Herkules, ko bi drugi!
– Kakva je uloga mitova u obrazovanju i vaspitanju? Platon je smatrao da bi decu, umesto formalnog obrazovanja, trebalo učiti mitovima?
– Ako nije suviše neskromno, složio bih se sa Platonom, bez obzira što je on iz svoje idealne države prognao pesnike! Šta je naša narodna epska poezija, riznica moralnih i etičkih normi i principa, nego jedna vrsta primenjene nacionalne mitologije. Posle Vuka Karadžića mi nismo umeli da ugradimo na pravi način našu junačku epiku u mentalitet mladih ljudi. Danas imamo grotesknu situaciju da se mladež sprda sa guslama i narodnom poezijom. U takvoj situaciji nema govora o nekom obrazovanju i vaspitanju pomoću srpske mitologije.
– Antički mitovi više nisu okosnica obrazovanja mladih ljudi, ali da li se može nazvati obrazovanim čovekom onaj koji ne zna ko su Tezej ili Orfej?
– Svako novo vreme promoviše nove heroje, stvara nove mitove. Trebalo bi ih znati, ali se može živeti i bez njih. Najnovije doba je stvorilo i neprestano forsira mit o novcu, što je u ovoj kaljuzi liberalnog kapitalizma opasno. Čoveka svodimo na nivo roba, ali i na nivo robe! Čovekom gospodari Novac, pa ga vlasnici vlasti i vlasnici Novca, (veliko N znači Velikog Novca), mogu kupovati i prodavati po svojoj volji. Čak ni ti bogataši ne poseduju svoju imovinu, imovina poseduje njih! To obezljuđivanje je fatalno za ljudski rod. Zemlje koje su svesne toga čine napore da pripitome svetsku mitologiju, posebno starogrčku.
– Koliko je poznavanje priča iz klasične starine važno za opštu kulturu, razumevanje istorije naše civilizacije, istorije umetnosti?
– Važno je u onoj meri u kojoj je deo interesovanja svakog pojedinca. Opšta kultura se stiče na razne načine, ali uglavnom je to privatna stvar.
– Danas ima mnogo verzija crtanih i igranih filmova koji pričaju epizode iz grčke mitologije. Da li se gubi ili dobija kada se ove priče deci predstave na ekranu?
– Gubi se samo ako se film ili neka tv drama urade loše! U svakom drugom slučaju se dobija! Ne moram podsećati koliko je francuska mitologija dobila sa junacima stripova Asteriksom i Obeliksom! Dakle, u slučaju sa mitologijom nema dilemo oko pitanja ŠTA, već samo oko pitanja KAKO! Švedsko pozorište za decu Mala Klara stavilo je na repertoar predstavu Medejina deca. (1986. godine ova predstava je pripremljena i igrana i u Pozorištu Boško Buha u Beogradu!). Kako je mit o Medeji i Jasonu prikazan? Tako što je deci, mladim glumcima, ispričana mitološka priča, a onda podeljene uloge bez teksta. Tekst su morali mladi glumci sami da smišljaju na probama. Znali su situacije, recimo, Medejine ljubomore i svađe, i monda su svojim rečima tu svađu izvodili na probama. Sa strane su sedeli dramaturzi i zapisivali njihove uspele replike. Na kraju je dramaturški tim sklopio tekst i podelio ga deci glimcima. Dosetka, ali sjajna.
– Kakav je Vaš utisak, da li danas deca na isti način doživljavaju ove priče kao su ih ranije generacije primale? Mogu li antički junaci da se takmiče sa modernim super herojima?
– Ako im se priče ispričaju uzbudljivo i ubedljivo, primiće ih. Ako se bude ošljarilo i plivalo u bezidejnosti i nemaštovitosti, neće ih prihvatiti. Ignorisaće ih, a to je valjada najgore što se može dogoditi. Naravno, kad se dogodi takav šlamperaj, onda će moderni super heroji biti u prednosti, pa makar se oni zvali Sunđer Bob!
– Vi ste u knjizi “Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke” savremenim jezikom približili grčke mitove novim generacijama. Kako još roditelji mogu da zainteresuju decu za grčke mitove i u kom uzrastu?
– Najpre treba roditelje zainteresovati za grčke mitove! Oni će već znati kako da ih predstave svojoj deci. Što se uzrasta tiče – što ranije! Treba im početi sa pričama još dok su u maminom stomaku, ne samo o grčkim mitovima nego i o svemu drugom. Ne treba zaboraviti da doktor Vladeta Jerotić smatra da se ličnost čoveka formira do treće godine! A nije na odmet da ovde pomenem i starog dobrog Lava Tolstoja, koji kaže: “Između mene i petogodišnjeg deteta samo je jedan korak, ali između novorođenčeta i petogodišnjeg deteta je nepojmljiva razdaljina!”
“Roditelj & dete”, jun 2012.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: STVARAOCI ZA DECU
Na današnji dan Hans Kristijan Andersen objavio prvu knjigu bajki
DANSKI pisac Hans Kristijan Andersen (1805‒1875) jedan je od najpoznatijih pisaca bajki svih vremena. Njegove priče prevedene su na više od 125 jezika, a među najpoznatijima su "Carevo novo odelo",...
“Deci su potrebne realne bajke”: Na današnji dan je rođena Astrid Lindgren
„Dete se rađa ni loše, ni dobro. Ko određuje, da li će ono biti otvoreno i dobro ili bezosećajni, nasilni usamljeni vuk? To smo mi, njegovi roditelji - ljudi koji...
Biljana Mihajlović, ilustratorka: “Neizmerna je sreća raditi ono što voliš”
Kako si počela da se baviš ilustracijom? Crtam oduvek. Od 2014. godine sam radila za inostrano tržiste preko različitih platformi, ali pravim početkom smatram svoj rad u dečijem časopisu „Hajmo...
Ljubivoje Ršumović: Sve se formira u detinjstvu, najčešće naši vlastodršci to ne razumeju
Pesnik, pozorišni i televizijski autor za decu Ljubivoje Ršumović za Tanjug ističe da u današnje surovo vreme u kome se dešavaju mnoge zastrašujuće situacije, roditelji uvek moraju da budu ikona...
Nema komentara.