Znao sam da budem ciničan, da osuđujem, da sudim na prvu i mešam se u tuđe živote. Posebno mi je bila draga pasivna agresija. Kukavička i pogana.
Jutros mi stiže poruka kao odgovor na gornju sliku i to od jednod super momka:
“Dear Santa⁉️
Gotivim te ali preteruješ u pokušajima da budeš faca i time postižeš suprotni efekat. Opusti se i uživaj.
Od srca ti želim da u Novoj godini prestaneš da koristiš jeftine strane reči i tuđice.”
Sliku mi je poslala jedna divna devojka. Njene reči, njen izbor, njena odluka. Nije želela da bude faca, već da hrabro kaže:
Ova godina mi pripada.
Čovek me osudi na prvu, za delo koje ne postoji, želeći za mene da prestanem da koristim strane reči. I sve to “od srca”.
Zašto me je ovo toliko okinulo?
Zato, što sam nekada ja bio takav. Da, da… Znao sam da budem ciničan, da osuđujem, da sudim na prvu i mešam se u tuđe živote. Posebno mi je bila draga pasivna agresija. Kukavička i pogana. Ne ponosim se periodom života, kada sam se njome koristio.
Ne kajem se. Nemam vremena. Idemo dalje. Ne delim ovo da bih se pravio važan, da me žalite, ili da isprozivam onog ko je poslao poruku, već da zajedno izvučemo zaključak. Pomoći će nam, kod drugi nego život.
Par dana ranije, doručkovao sam u jednom prelepom restoranu na vodi. Sumirali smo kraj godine, popili kafu sa cimetom, pojeli tako ukusan doručak da sam se osećao ispunjeno fizički i psihički. Obožavam jutra na reci, jutarnje sunce i miris svežeg hleba koji kuvar mesi svojim rukama par trenutaka nakon naručite doručak.
Divota.
Odlazim do toaleta. Toalet je moderan, sav u staklu i sva vrata se otvaraju bez da ih dirneš. Magija.
Iz muškog dela izlazi čovek obučen u crno, i donji i gornji deo, rukavi su mu blago zavrnuti, ruke slobodne. Na nogama klompe. Nema sumnje.
Glavni kuvar.
Prolazi pored mene i pored dva kristalno čista lavaboa. U redu je što nije pogledao mene, ali zašto je iskulirao lavaboe? Shvatam u tom trenutku: Kuvar nije oprao ruke.
U meni bura osećanja, bes, razočarenje, gađenje… Ali ode, nisam stigao ni da mu kažem:
Ej, čoveče, da li si normalan, operi jebene ruke. Pa ti nam spremaš hranu….
Odlazim u toalet, zauzeta je jedina muška kabina. Čekam i razmišljam koliko bezobrazan i bezobziran moraš da budeš da ne opereš ruke.
Iz kabine izlazi momak, ja ulazim. Obavljam ono za šta i car ide peške. Izlazim. Ispred vrata unezveren cupka meni poznat čovek. Crne pantalone, crna košulja, ruska kragna, meni poznate crne klompe koje cupkaju u ritmu bržem nego kada sam ih prvi put spazio…
Dođavola, kuvar je krenuo u kabinu, poteralo ga. Možda znate taj osećaj. Došao je do kabine i video da je zauzeto, izašao, a ja sam uleteo posle čoveka koji je bio u kabini. Nije ništa dirao rukama, samo je čekao svoj red.
Odahnuo sam. Toliko sam bio ponosan na sebe što mu nisam rekao: Kretenu operi te jebene ruke. Što sam sačekao, zapitao se, pustio život da odgovori. Što se nisam ogrešio o njega, o život, o sebe.
Na Svetoj gori i Hilandaru sam za četiri dana video i doživeo prelepe momente, prelepe znakove pored puta, divne priče sam čuo od monaha koji su, po prvi put u mom životu, bili otvoreniji od mene… i samo jedna poruka mi se duboko urezala:
Ne sudi i neće ti biti suđeno.
Za jednu dobru bajku, potrebna je poruka koja će da te “okine”, zatim da ti život priredi izazov, kao i da sve to povežeš sa iskustvom koje imaš.
Osuđivanje je prirodno; to nije problem.
Ali, ako takve misli pogrešno shvatiš kao istinu ili stvarnost,
postaješ pomalo lud.
Što bi rekla Majka Tereza u ovakvim situacijama:
Ako osuđujete ljude,
nemate vremena da ih volite.
Srećan utorak svakome ko diše, čim to možeš možeš i mnogo više.
Johny – čovekoljubivi 🙂
PS: “Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što prećutiš. Znao sam tu mudrost kada mi nije bila potrebna.” Napisao je moj dobri rođak od Selimovića. Hajde da poslušamo ove godine našeg divnog Mešu i da ovu mudrost primenimo odmah 🙂 Dugujemo to sebi, drugima i sreći. Da volimo ljude a ne da ih osuđujemo.
Prijavite se na besplatni newsletter na
https://subscribepage.io/bajkautorkom
Nikola Petrović Johny je autor popularnog bloga i instagram profila “Sasvim digitalno” i kreator E-booka “Kako uspešno voditi Instagram” koji vam može pomoći da vaše ideje proširite i do vašeg hobija napravite biznis.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
ŠTA JE BILO POSLE – bajke za roditelje i decu: Kako je bilo na svadbi kod Palčice
Posle nije bilo ništa. To jest – ništa izuzetno. Živeli su dugo, srećno, i čuvali carstvo cvetno. Al pre nego da se skuće,...
Raša Popov dao odgovor na pitanje – koliko je važna deci igra?
Da je igra jedan od glavnih i najvažnijih "obaveza" svakog deteta, to nam je poznato. Međutim, slobodna igra je nešto što se sve ređe viđa i postaje polako potisnuta od...
Zamislite sobu sa šestoro malenih junaka i šestoro jutros prestravljenih pa potom najsrećnijih i najzahvalnijih majki/očeva
Kada radite jedan od ubedljivo najstresnijih poslova na svetu kao što je to dečija anesteziologija i svaki dan stojite na tankoj liniji između nekog detinjeg života ili smrti morate naći...
Pažnja, pažnja! Konačno je iz štampe izašao prvi Rečnik detinjih reči i izraza
Nakon punih sedam godina otkako smo na Detinjarijama počeli skupljati detinje jezičke genijalne pronalaske – konačno je iz štampe izašao prvi Rečnik detinjih reči i izraza vratolomnog podnaslova Srpskiričarska rečorčica....
Nema komentara.