Da bi se postavila dijagnoza razvojne disfazije (specifičnog jezičkog poremećaja) ili razvojne govorne apraksije, jezičke sposobnosti deteta treba da odstupaju dve standardne devijacije ispod proseka, a neverbalne sposobnosti do jedne standardne devijacije u odnosu na prosek/uzrast.
Spontanim razvojem i bez dodatne stručne stimulacije deca sa specifičnim poremećajem jezika i razvojnom govornom apraksijom nisu u stanju da razviju složene jezičke sisteme.
Naučno je dokazan visok nivo povezanosti disfazije i disleksije stoga je pravovremeno i stručno tretiranje jezičkih poremećaja u ranoj dobi od presudnog značaja za dalji obrazovni razvoj i učenje čitanja i pisanja.
Međutim, svaki odložen početak razvoja govora i jezika nužno ne podrazumeva dijagnozu disfazije ili razvojne govorne apraksije. Odložen početak govorno-jezičkog razvoja javlja se i u sklopu drugih razvojnih poremećaja, kao što su intelektualna ometenost, neurološka oštećenja, slušna oštećenja, sindromi, pervazivna patologija, te se dodatno savetuje psihološki, neurološki pregled i pregled ORL specijaliste.
Mirna Zelić, Neda Milošević, Logomedica