Dete koje nije počelo da razvija govor a ima tri i više godina jeste realan faktor roditeljske brige, a potreba za uključivanjem u logopedski tretman je više nego neophodna.
Da bi se postavila dijagnoza razvojne disfazije (specifičnog jezičkog poremećaja) ili razvojne govorne apraksije, jezičke sposobnosti deteta treba da odstupaju dve standardne devijacije ispod proseka, a neverbalne sposobnosti do jedne standardne devijacije u odnosu na prosek/uzrast.
Spontanim razvojem i bez dodatne stručne stimulacije deca sa specifičnim poremećajem jezika i razvojnom govornom apraksijom nisu u stanju da razviju složene jezičke sisteme.
Naučno je dokazan visok nivo povezanosti disfazije i disleksije stoga je pravovremeno i stručno tretiranje jezičkih poremećaja u ranoj dobi od presudnog značaja za dalji obrazovni razvoj i učenje čitanja i pisanja.
Međutim, svaki odložen početak razvoja govora i jezika nužno ne podrazumeva dijagnozu disfazije ili razvojne govorne apraksije. Odložen početak govorno-jezičkog razvoja javlja se i u sklopu drugih razvojnih poremećaja, kao što su intelektualna ometenost, neurološka oštećenja, slušna oštećenja, sindromi, pervazivna patologija, te se dodatno savetuje psihološki, neurološki pregled i pregled ORL specijaliste.
Mirna Zelić, Neda Milošević, Logomedica
Nema komentara.