PROBAJTE KARTICE „URADI SAM“
Previše đaka prelazi preko školskog praga sa samo jednom mišlju u glavi – da dobiju dobre ocene. A prečesto je najbrži način da se to postigne taj da se prati školski program, da se izbegavaju rizici i da se profesorima daju odgovori koje žele da čuju i onako kako to od đaka zahtevaju. Dobre ocene postaju nagrada za povinovanje – ali nemaju baš mnogo veze sa sticanjem znanja. Oni đaci pak koji ne dobijaju zadovoljavajuće ocene često smatraju da su podbacili i dižu ruke od učenja.
Pristup tipa U je drugačiji. Izveštaji o ocenama* nisu potencijalna nagrada, već način da se đacima pruži koristan uvid u to kako napreduju. A učenici tipa U shvataju da će najbolje pratiti svoj napredak tako što će ocenjivati sami sebe.
Iz tog razloga eksperimentišite sa karticama „uradi sam“. Na početku polugodišta tražite od učenika da zabeleže koji su im najvažniji ciljevi učenja. A onda im na kraju polugodišta zatražite da napišu sopstveni izveštaj o uspehu uz kratak prikaz, pasus-dva, napretka koji su ostvarili. U čemu su postigli uspeh? Gde su podbacili? Šta još moraju da nauče? Kad đaci napišu sopstvene izveštaje, pokažite im izveštaje profesora, pa neka se kroz poređenje tih izveštaja povede razgovor o tome kako napreduju na svom putu ka usavršavanju. Možda čak možete da pozovete đake na roditeljski sastanak. (Roditelji: ako profesori vašeg deteta nisu zainteresovani za ovako nešto, pokušajte sami kod kuće. To je još jedan način da sprečite školu da promeni zadate parametre vašem detetu i pretvori ga iz tipa U i tip S.)
Ovo smo procitali…teme ste iscrpeli hehehe