To se upravo i događa na sada “trendi” dijetama bez mleka i mlečnih proizvoda. Kao, ubaciš neke surogate, tipa bademovo i slična kobajagi mleka! Ona ne obezbeđuju ni dovoljan unos, niti je kalcijum u iskoristljivom obliku. A ako nema dovoljno kalcijuma, pored proteina, teško da će ti se sagraditi dovoljno koštane mase, a i ono što imaš, kad porasteš, biće praznjikavo i lako lomljivo.
Kosti se posebno pune oko 17. ili 18. godine, kada dostižu 90% svoje gustine. To je najosetljiviji period za dovoljan unos kalcijuma. Nešto malo može da se popravi od 25. do 30. godine, ali nikada ne može potpuno da se nadoknadi. Zato je potrebno da adolscenti unose čak 1300 mg kalcijuma, najbolje iz hrane kao što su mlečni proizvodi.
Ovo je samo jedan primer, a posebna je priča o čestoj pojavi izbacivanja hleba, bezglutenskoj ishrani, veganskoj i sličnim vrlo isključivim tipovima ishrane.
Rast u visinu, mali grudni koš i slično prolaze “neprimetno” jer mi zaista ovog momenta ne znamo koji je bio maksimum predviđen u genima.
Ali, smanjen imunitet, osetljivost prema infekcijama i generalno nepodnošenje povećanih napora, pa i gojaznost, samo su neke od manifestacija patnji naših malih podstanara u crevima koji su izuzetno bitni i za metaboličko i ukupno zdravlje našeg organizma.
Oni veoma burno reaguju na lošu ishranu i to treba imati u vidu kada odlučiš da primeniš nešto jako “zdravo” kao što sveže ceđeni sokovi . Oni ih apsolutno ne podnose, a ne umeju da ti to kažu!
Izvor: Detinjarije.com