U eri pametnih telefona stasava prestravljena generacija internet balavaca, istovremeno fizički najsigurnija i psihički najranjivija, i potpuno nespremna za odraslost.
Knjiga nije naša briga
A pošto već sve probaju kasnije, manje rade, manje uče, manje izlaze, manje ljubavišu i manje piju, šta onda rade umesto toga? Vreme je da se vratimo na negativca sa početka teksta – pametni telefon u njihovim rukama.
Prosečan učenik četvrtog razreda srednje škole u SAD, istraživanja pokazuju, provodi dva sata i petnaest minuta dnevno u slanju poruka preko telefona, dva sata na internetu, sat i po u igranju igrica i pola sata u video ćaskanju. To je ukupno šest sati dnevno sa novim medijima – praktično čitavo slobodno vreme koje mladi imaju, navodi Tvengijeva.
Koliko vremena provode na društvenim mrežama? Tokom prethodnih sedam godina, od svakog drugog mladog, društvene mreže postale su svakodnevno mesto boravka praktično svakog tinejdžera. Na prvom mestu po omiljenosti su instagram i snepčet, koje koriste 80% odnosno 79% mladih. Devojčice su strastveniji korisnici, dok dečaci dosta vremena troše i na igranje video igrica.
Sve ovo vreme provedeno na internetu mora biti nauštrb nekih drugih aktivnosti, ali kojih? Pre svega – čitanja. Sedamdesetih godina većina tinejdžera čitala je knjige i časopise svakog dana, dok danas to čini samo 16% njih. Knjige jednostavno nisu dovoljno brze za generaciju koja je navikla na multitasking i neprestano menjanje fokusa pažnje. „Teško mi je da dugo čitam jednu knjigu, da sedim mirno i budem tiha“, objašnjava jedna sagovornica. Ne samo da mladi nisu u stanju da čitaju knjige, već su problem postali i udžbenici, pa se pokušava sa interaktivnim e-knjigama. Ajdženeri toliko vremena provode na telefonima da prosto nemaju vremena za tradicionalne medije.
Kada se ne dopisuju i ne postavljaju selfije na instagram, šta ajdženeri rade na internetu? Uglavnom gledaju video klipove, što je delimično zamenilo naviku gledanja televizije. Ali, kakve klipove? Slatke životinje, slatke bebe i muzičke video spotove. Gledanje televizije i odlazak u bioskop sve manje su na spisku njihovih razonoda. Ako već gledaju film, odabraće udobnost svog doma i ležanje u pižami ispred ekrana. Najzad, ekran je ekran, čemu izlazak iz kuće među druga ljudska bića?
Lice, šta je to?
Pitanje koje se nameće jeste, koliko uopšte generacija koja manje nego ikada ranije radi sve ono „što vole mladi“, uopšte viđa svoje prijatelje uživo?
„Moja generacija izgubila je interesovanje za druženje uživo“, kaže Kevin, jedan od sagovornika Tvengijeve, i to je prava definicija sadašnje kulture mladih. Oni provode čak tri puta manje vremena na žurkama u odnosu na generaciju X. „Niko za to nije stvarno zainteresovan, uključujući i mene“, primećuje jedna srednjoškolka. Njen vršnjak dodaje: „Jedine žurke na koje sam išao u srednjoj školi su one rođendanske, i to skoro uvek pod nadzorom odraslih.“ Kevin je dao i objašnjenje: „Ljudi su pravili žurke jer im je bilo dosadno, a mi imamo netfliks i toliko toga na internetu.“
Istraživanja potvrđuju ono što mladi govore. Broj tinejdžera koji se svakodnevno viđaju sa drugovima prepolovio se za samo petnaest godina, a posebno je drastičan pad zabeležen u poslednjoj deceniji. Ovo je generacija koja provodi sat vremena dnevno manje u druženju sa prijateljima, što znači da gubi sat vremena za usavršavanje društvenih veština, barem onih potrebnih u stvarnom svetu.
Podudarnost je upadljiva – izazak van kuće sa društvom je aktivnost koja je počela da gubi na popularnosti upravo onda kada su pametni telefoni počeli na njoj da dobijaju. Jednostavno, deca su vreme provedeno sa prijateljima uživo, zamenila vremenom u druženju onlajn. Kako li će izgledati njihove uspomene iz mladosti, hoće li sa istom setom pamtiti neku tekstualnu poruku ili memu kao što naša generacija pamti prvi poljubac, pita se Tvengijeva?
Štaviše, pripadnici internet generacije žale se kako ih stariji ne razumeju i kako stalno insistiraju na kontaktu licem u lice, što njima nešto i ne prija. Daleko su srećniji kada su licem u lice sa svojim telefonom, koji im pruža sve što im je potrebno u životu.
Međutim, da li je zaista tako? Ako je onlajn komunikacija prosto jedan nov vid društvenog života koji „radi poso“ što se tiče današnje omladine, zašto da se onda uopšte uzbuđujemo?
Nema komentara.