Uvek pratite dete, primetite šta mu prija, kako na nešto reaguje i prilagodite svoje ponašanje i komunikaciju. Imaćete mnogo bolje rezultate!
Koji su pokazatelji (ne)razumevanja?
Ako ste vi, na primer, osoba koja informacije bolje razume kada ih vidi, a vaše dete kada ih čuje, vi ćete verovatno pokazivati detetu šta treba da uradi govoreći „Vidi“, dok je njemu potrebnije da čuje i to kroz boju glasa, dinamiku, melodičnost. Ovoj deci je važnije kako nešto zvuči, tj. kako im govorite nego šta im govorite. Takođe je važno i da primetite da li dete samo donosi odluku kada će nešto da uradi ili mu je potreban podsticaj. Ako, na primer, detetu koje je veoma samostalno kažete da uradi nešto može se desiti da naiđete na otpor i ljutnju što mu to govorite, jer je njegov unutrašnji filter za pokretanje na aktivnost veoma jak. Tako da, ako primetite da dete samo sređuje sobu, skuplja igračke ili uzima da radi zadatak, nepotrebno je da mu govorite da to uradi u određeno vreme, jer će ono samo odrediti pravi trenutak. Imajte poverenje u njega. Sa druge strane ima dece čiji filteri „ traže“ motivaciju spolja, pa iako znaju šta im je činiti to ne rade, jer im treba neko da ih pokrene.
Neka sto prvi put bude drugačiji (ili kako komunicirati sa decom)
Isto je i sa pohvalama. Neka deca fantastično reaguju na njih, dok druga ostaju ravnodušna. To je zato što je njihov filter „podešen“ suprotno, pa ćete više efekta imati kada im umesto pohvale kažete da će im nešto biti uskraćeno – „Ako ne uradiš domaći na vreme, nećemo stići da idemo u park.“
Šta možete da uradite?
Prvo obratite pažnju kako tata (ili bilo koja druga osoba koju dete sluša) priča, koje reči koristi, da li i koliko gestikulira i pokazuje, da li možda mazi dete dok mu govori… Sve su to pokazatelji koji su kanali i filteri aktivni. I onda vežbajte da i vi tako pričate. Ako vaše dete priča brzo i često govori „Vidi me…“, njegov kanal je vizuelni, pa mu treba više pokazivati, a manje govoriti.
Nekim mališanima je potrebno da ih držite za ruku ili da ih stavite u krilo kada im pričate ili se dogovarate šta ćete raditi. Upravo ova deca često nepravedno budu „proglašena“ za mamine ili tatine maze, ali ako znamo da je njihov kanal za primanje informacija upravo dodir, onda ova tvrdnja pada u vodu.
Zato, uvek pratite dete, primetite šta mu prija, kako na nešto reaguje i prilagodite svoje ponašanje i komunikaciju. Imaćete mnogo bolje rezultate, a to je prvi korak ka uspostavljanju uzajamnog poverenja.
Dragana Aleksić, Family coach,
voditelj seminara Umetnost komunikacije sa decom
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Kako roditelji mogu da razlikuju hiperaktivno od deteta koje je “samo” nemirno
"Danas se prilično veliki broj dece opisuje kao – “hiperaktivno”, pa se čini da je taj izraz postao veoma popularan. Ako je vaše dete nemirno dete, živahno, puno energije, stalno...
Fondacija Novak Đoković okuplja najveće regionalne stručnjake na akreditovanoj konferenciji o roditeljstvu
Fondacija Novak Đoković organizuje konferenciju namenjenu pre svega stručnjacima, ali i roditeljima i svim bržnim osobama dece u ranom razvoju Vrhunski stručnjaci za oblasti ranog razvoja i adolescencije govoriće 10....
Otac Predrag Popović: Možete upropastiti dete na dva načina
Otac Predrag Popović neretko govori o tome koliko je porodica važna, koliko su roditelji krljučna karika u obrazovanju čoveka, kao i kako roditelji mogu uticati na život i karakter svog...
Ćerka mi je rekla da su je u školi nazvali glupom i ružnom. Evo šta sam uradila
“Mila, šta je bilo?” “Mama, drugarice su rekle da imam ružnu kosu i da sam glupa” – rekla je i briznula u plač. Na ovako nešto je retko koji roditelj...
Nema komentara.