• facebook
  • googleplus
  • twitter
  • youtube
  • mail
  • Kontakt
  • Impresum
Detinjarije

Helen Doron
  • naslovna
  • VESTI
    • DOGAĐAJI
    • GDE SA DECOM?
    • SVAŠTARIJE
      • DIZAJN
      • FOTOGRAFIJA
  • VASPITARIJE
    • RODITELJSTVO
    • REČ STRUČNJAKA
    • MAMOZOFIJA
  • OBRAZOVANJE
  • KULTURICA
    • FILM
    • POZORIŠTE
    • KNJIGE
    • STVARAOCI ZA DECU
  • Kuvajmo s decom
    • TANJIRIĆ
    • IMAM ZNANJE ZA KUVANJE
    • KULTURA ISHRANE
    • KREATIVCI U KUHINJI
    • RECEPTI
    • BAŠTA KAO UČIONICA
    • O ČASOPISU
    • SPONZORI
    • BILI SMO…
    • PRVE GASTRONOMSKE AVANTURE
  • PORODICA
    • PREDŠKOLCI
    • MODA
      • KRPICE ZA BUBICE
      • FRIZURICE ZA CURICE
    • NAPRAVITE SAMI
    • KOD KUĆE
      • DEČIJA SOBA
        • IGRAČKARIJE
      • UREĐENJE
    • GLOBALNO RODITELJSTVO
    • SPORT I REKREACIJA
    • PUTOVANJA
    • TATATATIRA!
  • Rečnik detinjih reči i izraza
  • MAMA
    • MODA
    • LEPOTA
    • MAMINO ZDRAVLJE
    • ŽENSKE PRIČE
  • ZDRAVLJE
  • BEBOLOGIJA
  • TINEJDŽERI
  • POKLANJAMO!
  • ŽIVOT
Navigacija

Igre, priče i bajke – značaj u odrastanju

31. 03. 2015 |

Ako detetu ne pričamo priče, ne čitamo bajke i ako se premalo igra, nedostajaće mu to celog života. Osećaće to kao nepravdu koja mu je pričinjena.

Igre, priče i bajke – značaj u odrastanju

PRINCIP: Dete na najprikladniji i najlakši način rešava svoje konflikte, strahove i teškoće u igri.

PRINCIP: Deca ne izbegavaju strah. Nagonski znaju da mu se moraju približiti ako hoće da ga savladaju.

PRINCIP: Dete sebi pomaže igrom. Umiva, oblači, hrani, kori svoje lutke, medvediće. U tim igrama moguće je videti kako dete doživljava postupanje roditelja prema njemu.

PRINCIP: Kroz igru dete razvija motivacionu sferu, prevazilazi saznajni egocentrizam, razvija intelektualne operacije, a savladavanjem strahova sve uspešnije kontroliše sopstveno ponašanje.

PRINCIP: Dete voli da mu se bajka čita, ali još više da mu se ona ispriča. Što je sudbina junaka sličnija njegovoj poziciji, to je dete više oduševljeno.

PRINCIP: Isto tako tumačenja odraslih, ma koliko mogu da budu tačna, lišavaju dete prilike da oseti kako je samostalno shvatilo izvestan smisao.

Ako detetu ne pričamo priče, ne čitamo bajke i ako se premalo igra, nedostajaće mu to celog života. Osećaće to kao nepravdu koja mu je pričinjena. Retko pomislimo da se dete slušajući priču ili igrajući ulogu u igri, i leči. Ovde se ne misli samo na osećajno uznemireno, neurotično dete, za koje je terapija igrom skoro neminovan deo puta ka duševnom zdravlju.

Svako dete, kao što je rečeno, već u prvim godinama života, doživljava konflikte, razočaranja, strahove i stresove, bez obzira kako sređen dom i dobre roditelje imalo. Nažalost, odrasli suviše retko misle na to. Čini im se da je dete zaštićeno, bezbrižno, srećno. Govore o zlatnim godinama detinjstva i o tome kako teškoće i brige dolaze tek kada deca odrastu. Međutim, svako dete je ponekad uplašeno, utučeno, puno osećanja neadekvatnosti i inferiornosti. Ako ova osećanja duže potraju, detetu je izuzetno teško, teže nego odraslom u sličnim situacijama. Odrasli raspolažu sa mnogo više sredstava kojima mogu da pomognu sebi, pomoću kojih savlađuju svoje teškoće. Najčešće takvo sredstvo je razgovor. Deci nije lako da rečima izraze svoj problem, jer ga ni sebi u mislima nisu formulisali. Ono što se dešava emotivno ih opterećuje i to na podsvesnom nivou.

“U igri dete nije pasivno, prepušteno na milost i nemilost odraslima, sredini i neprijatnim okolnostima. Ono ima inicijativu, aktivan je učesnik u situaciji koja je izazvala strah. Na taj način ono strah polako savladava, pa čak i pobeđuje.”

Dete na najprikladniji i najlakši način rešava svoje konflikte, strahove i teškoće u igri. Roditelji bi trebalo da upoznaju tu stranu igre kako bi detetu mogli da pomognu. U igri dete nije pasivno, prepušteno na milost i nemilost odraslima, sredini i neprijatnim okolnostima. Ono ima inicijativu, aktivan je učesnik u situaciji koja je izazvala strah. Na taj način ono strah polako savladava, pa čak i pobeđuje. Nije više slabić koji se boji vuka: u igri i samo može biti vuk i tako polako izgubiti strah od njega.

Karakteristično za igre koje leče je da su one u početku pune osećanja, ali kasnije postaju sve manje emocionalno obojene. Stiče se utisak da je osećanje koje je vladalo detetom posle čestih ponavljanja polako asimilovano, odnosno, da je dete njime zagospodarilo. Tako igra jača dečju ličnost i mnogo doprinosi njegovom razvoju.

Svako se može setiti igara svoga detinjstva: kako silno su nas zaokupljale, kako smo se dugo igrali istih igara, i kako su neopaženo izbledele. Napustili smo ih i prihvatili se novih.

Dete se igra mnogo i na različite načine. Nisu baš sve njegove igre psihološki značajne. One koje su ključne za razvoj odlikuju se time što je dete za njih zainteresovano toliko da prosto zaboravi na sve oko sebe, a na licu mu se može pročitati da je veoma zauzeto. Nekoliko je igara naročito značajno. Poznaju ih sve kulture. Njima dete pobeđuje strahove, ambivalencije i konflikte koji su u kulturi kakva jeste, i po prirodi čoveka kakva ona jeste, skoro neizbežni. Rekli smo da je prvi strah koji čovek doživi rođenje: napuštanje bezbednog utočišta materice i dolazak u hladni, neprijatno blistav svet. U svakom detetu, u jednom više u drugom manje, ostaje nešto nostalgije za životom pre rođenja. Prva ambivalentnost (i roditi se i neroditi se) savladava se igrom sa kućicama. Nema radosnije igre detinjstva od improvizovanih šatora, kućica od granja, zaklonjenih uglova stola prekrivenog stolnjakom. U tako tamnu tesnu kućicu odnesu još malo hrane, i zadovoljstvo je potpuno. Deca povremeno napuštaju ove igre, ali im se ponovo vraćaju, istina sve ređe. Na kraju sasvim pobedi težnja za rastenjem i slobodom.

“Igra može biti most sporazumevanja i osnova dobrih odnosa između roditelja i deteta. Koliko raznih kutaka ima kod kuće i na igralištima. Oni koji razumeju ovu dečju potrebu mogu za njih da naprave čuda, a za to nisu potrebna velika sredstva.”

Dete samo traži i stvara igre kojima pobeđuje svoje tegobe. Ipak je korisno da mu odrasli u tome pruže pomoć. Ono će im za tu pomoć biti veoma zahvalno. Igra može biti most sporazumevanja i osnova dobrih odnosa između roditelja i deteta. Koliko raznih kutaka ima kod kuće i na igralištima. Oni koji razumeju ovu dečju potrebu mogu za njih da naprave čuda, a za to nisu potrebna velika sredstva.

U prvoj godini života, kada dete shvata da ono i majka nisu jedno biće, najveći je strah od napuštanja. Onako malo, slabašno, prepušteno je na milost i nemilost roditeljima. Potrebni su mu pomoć i ljubav. Dete bi najviše volelo kad bi mama neprestano bila uz njega. Ne veruje joj još potpuno. Ako majka udovolji njegovom zahtevu ono postepeno stiče poverenje, da bi na zrelijem uzrastu znalo da će se majka vratiti i kada ode, i da bi, kao odrastao čovek, imao sigurnost i poverenje u sebe i svoju snagu. Nešto od straha iz prve godine još dugo će čučati u njemu i ono će to igrom savladavati.

1 2 3  Sledeća strana  
Podeli tekst:
Tagovi :bajke, dečija igra, dečiji strahovi, igranje sa decom, knjige za roditelje, pričanje priča, psihologija deteta, Psihologija dobrog odgoja, Psihopolis, Radmila Ćulibrk Radisavljavić

Slični članci koji vas mogu zanimati:

“Super tata” svojoj deci napravio rolerkoster u dvorištu

Psihologija poverenja: Koji postupci roditelja utiču na dečije poverenje?

Osvojite vodič Kreativnog centra “Prva pomoć za bebe”

Kako se istinski povezati sa drugima a ostati svoj

Najnoviji tekstovi iz kategorije: KNJIGE

Zeka Pesnik – nova slikovnica Džulije Donaldson, najpopularnije britanske autorke

Zeka Pesnik – nova slikovnica Džulije Donaldson, najpopularnije britanske autorke

U izdanju Kreativnog centra objavljena je nova slikovnica Džulije Donaldson, najpopularnije britanske autorke dečjih knjiga. Zeka Pesnik je topla priča u stihovima o jednom neshvaćenom zecu koji bi radije smišljao...

Šesnaestogodišnjakinja iz Beograda napisala knjigu o životu tokom pandemije

Šesnaestogodišnjakinja iz Beograda napisala knjigu o životu tokom pandemije

"Nije ova knjiga za svakoga... Knjiga je za one koji otvorenog srca prihvataju razmišljanje šesnaestogodišnjakinje. I za one koji žele da čuju šta njihova budućnost ima da kaže. Još više...

Denis Rahmanović, dečak koji je za godinu dana pročitao 300 knjiga

Denis Rahmanović, dečak koji je za godinu dana pročitao 300 knjiga

„Čitalac godine”, prestižno priznanje koje dodeljuje Biblioteka grada Beograda, uručeno je Denisu Rahmanoviću, dečaku koji je pročitao bezmalo oko 300 naslova u protekloj godini. Na svečanosti povodom Dana Gradske biblioteke...

Praznične preporuke iz „Kreativnog centra“

Praznične preporuke iz „Kreativnog centra“

Praznici nam donose mnoge radosti. Jedna od njih je i prilika da s porodicom provedemo više vremena nego obično. Predlažemo vam da se u danima predstojećih praznika posvetite svojoj deci...

1 komentar.

    Ostavite komentar

    Vaš email nikada ne koristimo za spam.

    • facebook
    • googleplus
    • pinterest
    • twitter
    • youtube
    • instagram
    • mail
    Lilly
    kreativni centar

    rknbgd

    frizerski-salon

    rent-a-car

    Lepi brka

    GastroPahLeeLooLaBanneromad

    Detinjarije © 2010. - 2020. Sva prava zadržana
    Impresum • Kontakt • Cenovnik oglašavanja
    ⇪