Ako detetu ne pričamo priče, ne čitamo bajke i ako se premalo igra, nedostajaće mu to celog života. Osećaće to kao nepravdu koja mu je pričinjena.
No, takva jednostrana ishrana duha hrani samo na jednostran način, a stvarni život nije u celosti svetao. Postoji veoma prošireno odbijanje da se deci dozvoli da saznaju kako veliki deo onoga što u životu ide loše potiče od same naše prirode. Agresivno, asocijalno, sebično ponašanje pokrenuto je gnevom ili strahovanjem koje ima svoj uzrok. Kao i sve, i ove pojave treba razumeti i pronaći njihov smisao. Međutim, umesto toga roditelji često svaku agresivnost ili asocijalnost prezentuju detetu kao moralno neispravan čin. Iako sami znaju da je, recimo, nemoralno ne suprotstaviti se zlu ukoliko je to moguće, oni jednostavno prezentuju likove i događaje. Likovi u bajkama nisu ambivalentni, nisu istovremeno i dobri i zli, kao što je to većina ljudi u stvarnosti. Ličnost je ili dobra ili zla baš da bi se veštačkom polarizacijom koja odgovara duhu deteta razrešile neke moralne dileme. U bajci dete susreće motiv da recimo junak ubija aždaju, ili da veštica ipak strada. Zlo koje nije lišeno svojih privlačnosti, koje simboliše moćni džin ili zmaj, lukava veštica, zli čarobnjak, samo je privremeno premoćno. Kažnjavanje zločinca uslov je ne samo za lekciju iz morala, već je i pitanje opstanka. Život ne bi imao smisla ako bi bio čista stihija i prepuštanje okolnostima. Znači, mora se napraviti razlika između dobra i zla, između onoga koji ugrožava i onoga koji pokušava da to spreči. U bajkama je jedan brat glup i zadrt, drugi pametan i sposoban, jedna sestra je lepa i dobra, druga je ružna i podla. Postavljanje suprotnih karaktera daje alternativu u smislu opredeljenja: hoćemo li biti dobri ili podli. Međutim, ovo nije samo poučnoopominjućeg karaktera u stilu „zlo se ipak ne isplati” već pozitivni junak ima veću privlačnost od negativnog, tako da se dete sprema da u zrelije doba, kada shvati stvarne ljude, može da oseti veličinu i zadovoljstvo u humanosti, dobroti, stvaranju. Jer, oni koji razaraju, čak i ako naizgled ne bivaju poraženi u odnosu na cilj koji sebi postave, poraženi su uskošću svoga duha i unutrašnjom nesrećom. Dete se sprema za opredelenje da bude dobro jer je sama čovekova priroda, jer je ono što on stvarno jeste i najveća sreća, i najveće breme. Ima i bajki u kojima junak na prevaru dolazi do uspeha. Njihova vrednost svakako nije u snazi identifikacije (ti likovi obično i nisu prikazani u naročito privlačnom svetlu: kao na primer „Mačak u čizmama”) već su priprema za realni život gde se baš oni, koji se jako osećaju beznačajnim, iz straha da od njih nikad ništa neće ispasti, na prevaru domognu neočekivanog uspeha ili moći.
“Da bi se postigla emocionalna bezbednost i zadovoljstvo potrebna je zrelost ličnosti, a ona nije data na rođenju kao crna kosa ili plave oči, već je proizvod borbe snaga života i snaga smrti od samog rođenja pa na dalje.”
Srećni život koji su princ i princeza proživeli doveka uči da je uspostavljanje trajne zadovoljavajuće veze sa drugom osobom moguće, ali naravno, put do ovoga stanja trnovit je i naporan. U bajkama se ne govori opširno o radosti i sreći zaljubljenih kao što se govori opširno o teškoćama kroz koje su prošli. Možda je iskustvo sreće kratkotrajno za takvu ispovest. A možda je i ćutanje o tajni ljubavi konačno i neophodno. Reči nisu vične da izraze dubinu tajne koju osećaju zaljubljeni. Čisti čin ljubavi trijumfuje, a reči ostaju pobeđene. Da bi se postigla emocionalna bezbednost i zadovoljstvo potrebna je zrelost ličnosti, a ona nije data na rođenju kao crna kosa ili plave oči, već je proizvod borbe snaga života i snaga smrti od samog rođenja pa na dalje. Bezbedno mesto u svetu može se naći kao proizvod unutrašnjeg pouzdanja u sebe i svoju vrednost, ali ono može biti i rezultat bežanja od sopstvenog haosa u masu sličnih pojedinaca. Usamljeni pojedinac koji uspeva da osmisli svoj život u stvaranju nečega, veći je junak od onoga koji u grupi pobeđuje. Junak bajke neko vreme ide sam, pomažu mu životinje, priroda…, on uči da pipa u mraku, da osluškuje, razmišlja. On uči da se nečemu posveti, da bude veliki i kada je sam, i da se ne da prevariti: vladari i mudraci ne poklanjaju sreću, ona se osvaja samo putem ljubavi.
Oko četvrte ili pete godine, kada bajke i priče počinju da vrše svoje blagotvorno dejstvo, privlačna je recimo „Ivica i Marica”. Težnja deteta da se drži roditelja, mada je došlo vreme da se samostalno suoči sa svetom, kretanje unapred koje izaziva unutrašnje kretanje u suprotnom smeru, u ovoj priči je tek u drugom planu. Napor da se postoji ugrožava zla veštica koja dominira bajkom. Ona biva pobeđena i poražena po sopstvenom receptu. Ono čega se dete plašilo sagoreva i preobražava se u pobedu nade nad očajanjem. Međutim, strepnja od odvajanja i napuštanja kao i strah od gladi koji se nalaze u ovoj bajci, nisu ograničeni na neki određeni period razvoja. Na svim uzrastima, zaluđenost kućom od slatkiša, to sentimentalno okretanje prošlosti, psihološki angažuje i mnogo stariju decu, a ishod bajke pribavlja im ohrabrenje.
“Roditelj ne može pouzdano da zna u kom će uzrastu određena bajka biti značajna za dete i na koji način, i zbog toga će čitati ili pričati razne bajke i priče. Za one koje ga oduševe dete postaje zarazno vezano. Voli da mu se često pričaju i čitaju.”
Motiv maćehe kao zamenske majke koja čuva dete nije slučajnost. Setimo se koliko je važno da odnos majke prema detetu bude prihvatajući, topao, zaštitnički. U bajkama, maćeha je najčešće ljubomorna, a ljubomorna osoba je neprijateljski raspoložena prema suparniku, u ovom slučaju prema detetu. Dete se spasava od, u suštini neadekvatne majke, menjajući na razne načine svoj položaj.
Promena identifikacije omogućava detetu da jednu istu bajku u različitim periodima života shvati na način koji mu najviše odgovara. Recimo u bajci o Ivici i Marici, zlobu i dvoličnost stare veštice pobeđuje baš Marica koja je u prvom delu priče pasivna, i koja poslušno prati dovitljivog brata Ivicu. U jednoj fazi razvoja detetu će odgovarai da ono bude Marica koju Ivica bezbedno vraća kući pošto se dosetio da usput baca kamenčiće. U drugoj, starijoj fazi, dete će voleti da bude Marica zato što se baš ona obračunala sa zlom vešticom.
Roditelj ne može pouzdano da zna u kom će uzrastu određena bajka biti značajna za dete i na koji način, i zbog toga će čitati ili pričati razne bajke i priče. Za one koje ga oduševe dete postaje zarazno vezano. Voli da mu se često pričaju i čitaju. Svakako, ne znači da već u nekom skorom periodu i priče koje u prvi mah nisu bile zanimljive to neće postati. Isto tako tumačenja odraslih, ma koliko mogu da budu tačna, lišavaju dete prilike da oseti kako je samostalno shvatilo izvestan smisao. Na pitanja koje dete postavi u vezi sa bajkom, kao i na sva druga, potrebno je vrlo obazrivo odgovoriti. Mudro je prvo dete priupitati: „a šta ti misliš”, pa tek onda, prepoznavajući njegov doživljaj, dati prikladan odgovor.
“Da bi se imala i podigla deca potrebno je mnogo strpljenja i spremnosti da se dete od početka stavi iznad sebičnih interesa roditelja. Istina, roditelj koji nema vremena za dete, koji je nestrpljiv ili ima negativna osećanja, to ne prepoznaje kao sebičnost. Nesvesno, roditelj ili ne priznaje svoje loše emocije, ili, ako ih i zapaža, nalazi opravdanja.”
Da bi se imala i podigla deca potrebno je mnogo strpljenja i spremnosti da se dete od početka stavi iznad sebičnih interesa roditelja. Istina, roditelj koji nema vremena za dete, koji je nestrpljiv ili ima negativna osećanja, to ne prepoznaje kao sebičnost. Nesvesno, roditelj ili ne priznaje svoje loše emocije, ili, ako ih i zapaža, nalazi opravdanja. Mnoge bajke poučne su i za roditelje i njihove poruke slažu se sa najboljim psihološkim uvidima današnjice. Čarobno ogledalo može u jednom trenutku da kaže istinu zloj majci i da razori mržnju kao moć. Tada na scenu stupa uvid koji nas uči da razlikujemo nezrelost od zrelosti, da umesto lepe slike o sebi zavirimo u sopstveni nemir i naučimo da nismo loši ako pokušamo da se iskupimo i promenimo. Dete je dostojno roditeljske ljubavi i odanosti, a obrnuto nije uvek slučaj. U „Snežani” i „Pepeljugi” dete može da postane ono što jeste jedino kad je roditelj poražen. Sukob generacija tamo gde postoji proizašao je iz usredsređenosti roditelja na sebe i njihovog nedostatka razumevanja za legitimne potrebe deteta. U protivnom, ako je dete dobilo ono što mu pripada voleće svoje roditelje, a neće biti u njihovoj psihološkoj vlasti, već će ih nežno paziti kao što su oni njega, i kao što će ono svoju decu i svog životnog saputnika.
Odlomak iz knjige “Psihologija dobrog odgoja” Radmile Ćulibrk Radisavljavić (Psihopolis, Novi Sad)
Od rođenja do škole: razumeti razvoj detetove psihe
Da li je detetova prva godina najvažnija?
Zašto drugu godinu obeležavaju snažna osećanja?
Koliko je u trećoj godini važna emocionalna razmena?
Čevorogodišnje dete između šansi i rizika.
Zašto se u petoj godini događa psihička integracija?
Kako do zasluženog odmora u šestoj godini?
ODGAJATI SA RAZUMEVANJEM: KNJIGA KOJA ĆE VAS OPLEMENITI KAO RODITELJA
“Ova knjiga je prozor u psihički svet predškolskog deteta. Jasan pregled najvažnijih procesa koji učestvuju u detetovom razvoju.”
dr Zoran Milivojević, psihoterapeut
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KNJIGE
Kako uraditi domaći zadatak bez bitke u kući
Učitelj je rekao da je mom osmogodišnjem sinu za domaći dovoljno pola sata dnevno, ali je njemu redovno bio potreban jedan sat, pa i više od toga. Kukao je, žalio...
Knjiga „Kad stvari poljude“ u najužem izboru za Nagradu „Dušan Radović“
Zbirka pesama Dragane Mladenović Kad stvari poljude, u izdanju Kreativnog centra, našla se u najužem izboru za Nagradu Dušan Radović za 2023. godinu. Nagradu dodeljuje Biblioteka grada Beograda, a žiri,...
GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA – knjiga o hrabroj keruši Gabi, izdavačke kuće Pčelica
Nakon ovog romana snimljen je i dokumentarni film sa svedočenjima autora, ali i učesnika događaja opisanih u knjizi GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA. Autor Goran Marković otkrio nam je detalje o...
MOJA SRBIJA – promocija knjige Kreativnog centra u Biblioteci grada Beograda
O knjizi će govoriti: Simeon Marinković, autor knjige Moja Srbija u izdanju Kreativnog centra Smiljana Popov, novinarka, urednica TV emisijа Srbija za početnike i Beograd za početnike Aleksandar Saša Đorđević, vaspitač u vrtiću i osnivač klubića Moja...
1 komentar.