Jeftino „ne” Za početak, možemo da vežbamo da kažemo „ne” nepoznatim ljudima, sa kojima nismo u odnosu. Kada nas u radnji neko pitati imamo li sitno, umesto novčanice od 1000 RSD. Kada nam ponude zamenu za proizvod koji smo prvobitno hteli da kupimo. Kada nas pozove drugarica iz srednje škole…
Foto: Freepik
Jeftino „ne”
Za početak, možemo da vežbamo da kažemo „ne” nepoznatim ljudima, sa kojima nismo u odnosu. Kada nas u radnji neko pitati imamo li sitno, umesto novčanice od 1000 RSD. Kada nam ponude zamenu za proizvod koji smo prvobitno hteli da kupimo. Kada nas pozove drugarica iz srednje škole na kafu, a nama se ne ide i slično. Na ovaj način mi se izlažemo neprijatnosti koja je jako korisna, da ja kažem „ne“ i da vidim da je meni možda neprijatno, ali da sam za to sposoban, da je podnošljivo i da u nekim situacijama to nema nikakve posledice. Na taj način učimo da se rasplašimo generalnog „ne“. Drugo, učimo, unapređujemo i klešemo novu veštinu u situacijama koje nisu za nas skupe.
Skuplje „ne”
Kada ovu veštinu uvežbamo i unapredimo u bezazlenim situacijama, otvara se prostor za naše prvo pravo „ne“, u onim situacijama koje za nas jesu izazovne, ali ne preplavljujuće.
Preporuka je da napravimo spisak situacija, na skali koliko nam je to neprijatno od jedan do deset, šta je to što hoćemo da odbijemo, a nismo se usuđivali. Naša je preporuka, da ukoliko niste u terapijskom procesu u kome sa terapeutom radite ovo izlaganje, da krenete od što nižih brojeva na skali. Krenite sa dvojkom, jer se može ispostaviti da je u stvarnosti to ipak više neprijatno nego što ste pretpostavili. Ako ima više situacija sa istim brojem, koliko su nam neprijatne, naša je preporuka da im se nekolicini izložimo, pre nego što pređemo na neprijatnije.
Način čini čuda
Kako reći „ne“? Ukoliko je reč o bliskim odnosima, sa ljudima kojima je do nas stalo, možemo im reći da smo u novoj fazi u kojoj učimo novu veštinu. Na ovaj način smanjićemo i zbunjenost i zaštiti odnos od krize. Ukoliko je reč o odnosima sa kolegama, poznanicima i šefovima, možemo ovo i preskočiti. Možemo se zahvaliti na poverenju koje su nam ukazali da to nešto preuzmemo na sebe, ali da u ovom trenutku nismo u mogućnosti da se na to obavežemo. Ideja je da smislimo par odgovora i da ih isprobamo sami, u bezbednom okuženju. Ukoliko ćemo imati posla sa osobama koje će insistirati, dobro je da imamo dve, tri rezervne varijante istog „ne“ za tu situaciju. Kad to isprobamo u sigurnom okruženju, ideja je da se toj situaciji izložimo. Vrlo verovatno je da će nam biti neprijatno, ali je ta neprijatnost prolazna i podnošljiva. Osim toga, ona je i veoma korisna, jer nas dugoročno vodi ka zdravijim granicama koje imamo sa ljudima, kvalitetnijim odnosima i brizi o sebi.
Važno je da napomenemo da se može desiti da se u ovom procesu zaglavimo, što je prirodno i ljudski. U tim slučajevima naša je preporuka da razmotrite psihološko savetovanje ili da idete na trening asertivnosti, koji je upravo kreiran za ove potrebe. Dobra vest je da u svakom većem gradu postoje ovi treninzi i da su od velike koristi. Potražite na internetu, pitajte ljude za preporuku, verujemo da ćete doći do kvalitetnih trenera i terapeuta.
Posledice
Posledice zauzimanja za sebe mogu biti povoljne, ali ima i nekih koje su nepovoljne. Kad kažemo „ne”, učimo pre svega sebe da podnosimo neprijatnost koja je potencijalno korisna, da se pobrinemo za sebe i svoje potrebe i učimo da postavimo adekvatnije granice. U odnosima komuniciramo otvorenije, jasnije i zauzimamo se za sebe. Na ovaj način komuniciramo da smo mi jednako važni kao i drugi koji se nalazi naspram nas. Pozivamo druge na taj način da nas u ponašanju poštuju i uvažavaju, iako im se to možda ne dopada i iako im to možda i ne odgovara.
Ipak, postoje i oni koji neće pozdravljati ovakve promene i korisno je i da se za to pripremimo. Nekim ljudima jednostavno ovo neće biti prihvatljivo i može se desiti da se ovi odnosi trajno naruše ili prekinu. Ukoliko se to desi, važno je da ne zaboravimo da je vrlo verovatno dugoročno bolje da nemamo oko sebe ljude koji će svoje potrebe dosledno stavljati ispred naših i da je šteta koja bi dolazila ostajanjem ovih osoba u našem životu veća od njihovog odlaska.
Autor: Milica Jakšić
Izvor: Psihoverzum
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Dario Rosi: Detinjstvo međ’ babama na potezu Kalenić pijaca – Novo groblje – kafenisanje po komšiluku
Dario Rosi, predsednik Udruženja “Autizam – pravo na život”, priča upravo o tom ranom detinjstvu, kao i o tome zašto je i kako izbegao vrtić, ko ga je odgajao... i...
Vi ste tu, u školi, da NAHRANITE SVOJ UM, a ne da se ne stidite pred porodicom
„U prvoj sedmici škole mi, učenici 1-B odjeljenja, dobili smo obavještenje da će nas posjetiti fotograf. Sjećam se da nas je slikao sa podignutom rukom. - Sada podignite dva prsta...
Danas je Svetski dan knjige – dan kada se podsećamo zašto je tako važno čitati
Povod za obeležavanje Svetskog dana knjige i autorskih prava, koji se obeležava od 1995. godine nakon Generalne konferencije UNESKO-a u Parizu, bilo je odavanje počasti svetskim velikanima književnosti koji su...
Nema komentara.