Kako komunicirate sa svojom decom? Koliko ste svesni šta izgovarate i kakvu im poruku šaljete, a koliko ste spremni da slušate?
Foto: fotovideo.rs
Dečiji nestašluci
Daleko od toga da nisam bila u situaciji kao majka iz restorana. O, i te kako sam bila! Bilo je hrane po podu, po meni, po mojoj tek opranoj kosi, po mojoj omiljenoj košulji. Bilo je fleka na tepihu, prosutih kafa, polomljenog posuđa, prosute zemlje iz saksija, bilo je svačega… ali ništa nije bilo vredno vikanja. Ništa nije moglo toliko da me iznervira da bih povisila ton. Jer nijedan tepih, nijedna košulja, nijedna šolja – ništa nije i ne može nikada da bude važnije od odnosa koji gradite sa detetom. Taj odnos ne sme da bude baziran na vašem pozivu u pomoć vikanjem, vi ste u tom odnosu osoba koja mora da ostane smirena ako mislite da budete oslonac i podrška svom detetu.
To nas vraća na pomisao: «Lako je kritikovati ženu, ko zna kakve sve probleme ima». Kakvi problemi su važniji od vašeg odnosa sa vašim detetom? Kako će vikanje na dete da reši te probleme? Uostalom, kako malo dete može uopšte da utiče na «probleme odraslih»? I da li je detetovo igranje hranom uopšte problem?
Dečji psiholozi tvrde da nije. Naprotiv, to je način da mala deca upoznaju svet oko sebe, konkretno – strukturu i osobine hrane. Setite se toga kada sledeći put zaustite da viknete.
Deca ne prave nestašluke da bi vas iznervirala, ona bacaju, ruše i prevrću stvari oko sebe jer su mali istraživači. Kao što istražuju svojstva hrane, istražuju i gde su granice vašeg strpljenja. Ako planete na svaki nestašluk, očekujte sve više nestašluka. Ako, pak, sačuvate pribranost, nestašluci će prestati da budu interesantni.
Ukoliko ste već u začaranom krugu nestašluka i vikanja, dovoljno je da promenite svoj deo ovog šablona – iznenadićete se kako se ceo šablon ponašanja menja samo zato što ste vi rešili da udahnete duboko i izbrojite do deset, umesto da vičete.
Ponudite izbor
Kada jednom počnete da razgovarate sa svojim detetom, umesto da vičete, ono će vas zaista i čuti. Ne zaboravite da i vi slušate svoje dete. Ponavljam, komunikacija je dvosmerna ulica. Ne želite da odgajite čoveka koji ne sluša druge, jer je navikao da ni njega ne slušaju. Ne želite da vaše dete odraste u prgavog galamdžiju, jer ga niko nije slušao kada je govorio.
Kada pokušam da objasnim ovo svojim prijateljima koji su roditelji malo starije dece, obično me pitaju kako da komuniciraju sa detetom koje je «tvrdoglavo i bezobrazno». Jedni, na primer, imaju šestogodišnju ćerku koja ne sklanja svoje igračke. Kako god da je zamole ili joj narede, beskonačno ubeđivanje se završi njenim plakanjem, a oni skupljaju igračke na kraju dana.
Čekajte malo, vi ste odrasla osoba. Kako komunicirate sa drugim odraslim osobama? Da li im naređujete? Da li ih ponizno molite? Da li im pretite? Ništa od navedenog, nadam se. Zašto, onda, pokušavate da tako pregovarate sa svojom ćerkom? Zašto joj ne ponudite izbor?
Kada sledeći put vaša mezimica odbije da skloni svoje igračke, predočite joj mirnim glasom da može da bira: ili će da skloni igračke, ili sutradan neće da gleda televiziju. Šta god da odluči, biće njen izbor. Ako i dalje odbija da skloni svoje stvari, provešće dan bez televizije (što, složićete se, jednom detetu može samo da godi u zdravstvenom smislu), a kada se bude bunila, podsetite je da je to bio njen izbor.
Objasnite joj da ste vi sinoć poštovali njen izbor da ne skloni igračke, ali da taj izbor ima posledice. Čak pokažite saosećanje: objasnite joj kako i vi snosite posledice za nešto što ne uradite. Ali, nemojte da vičete. I nemojte da birate «kazne» koje će vama teže da padnu nego detetu. Zamislite nedelju dana bez televizora, vaše glavne bebisiterke!
Roditelj & dete, maj 2011.
Pročitajte još i: Erih From: Kako vaspitanje suzbija individualnost i spontanost deteta
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Slazem se da vikanje nije dobro,ali ne daj Boze da nam tv bude bilo kakva dadilja. Bice dobro za njih ako ne gledaju tv nedelju dana.Lako je pustiti decu da bulje u tv i biti smiren i dobar roditelj!!!
Vaše dete ima 13 meseci i hvalite se da niste na njega vikali? Hahahaha, aman, pa to je još beba, naravno da nema svrhe vikati. Ja predlažem da sačekate koju godinicu, pa da pišete ovakve tekstove.
Zanimljiv i fin tekst. Sa lepom porukom. Bajkovitom, mozda.
Mozda se iz njega moze npr zakljuciti da je autorka imala stabilnu porodicu u kojoj je bla zasticena i sigurna. Moglo bi se mozda takodje zakljuciti da je imala mogucnost izbora, da je bila svesna i vredna i odabrala poziv koji ce je ciniti srecnom i materijalno ( i na druge nacine ) nezavisnom osobom. Takodje, mozda, da nije sa svojim detetom provodila bas svaki trenutak od njegovog rodjenja do dana pisanja teksta. Mozda postoji mogucnost da nije sama morala da vodi racuna o svemu sto podrazumeva zivot porodice u danasnje vreme na ovim prostorima.
Mozda to da ne treba vikati na decu znaju i druge majke, ali avaj, svest o tome zameni 6 raznoraznih misli i 3 posla koja mozda odjednom obavlja da bi ta ista porodica i deca mogli da finkcionisu narednog dana, nedelje…
Daleko od toga da su obaveze i izazovi svakodnevice opravdanje za vikanje na dete.
Svako kreira svoj zivot sa resursima koje ima na raspolaganju u datom trenutku. Resenje je svakako veeliki rad na sebi da bi smo dosli u situaciju da kada nam deca prave haos, mi sve to posmatramo i odreagujemo na nacin da ne povredimo dete a ostanemo autoritet.
Za prosecnu majku na ovim prostorima veliki zadatak i poduhvat.
Ljudi moji.. Naučite da se silom, impulsivnim ponašanjem ne može dobiti ništa.
Kritike, kritike i svuda kritike, a niko da primeti poentu koja je pored navedenog primarna- Vaše dete je mali čovek, postavljajte se prema detetu kao prema nekome ravnom sebi, a ne prema nekome ko je mladji, neiskusniji i “naravno manje pametan”. Deca cene kada se postavljate na njihovom nivou. Naravno. Prepotencija ni u jednom slučaju nije dobra.