Vršnjačko nasilje poprima sve brutalnije forme. – U predlogu „Aleksinog zakona” da se nasilnik suspenduje iz škole 30 dana. – Za dva meseca 627 maloletnika počinilo krivično delo
Biljana Lajović, specijalista školske psihologije, i dugogodišnji koordinator Jedinice za prevenciju nasilja u Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, smatra da su uzroci nasilnog ponašanja dece raznovrsni.
– Nekad je reč o deci koja rastu u porodicama u kojima već postoji nasilno ponašanje bilo kog oblika (verbalno/ psovke, vređanje, vikanje, ali i fizičko nasilje), koja su naučila da se konflikti rešavaju nasilnim putem, a nekad o onima koji nemaju jasno postavljene granice ponašanja, koja nisu u stanju da odlože zadovoljavanje svojih potreba, žele da se istaknu na bilo kakav, makar i destruktivan način među vršnjacima, ne znaju da kontrolišu osećanja, naročito bes, nemaju razumevanja za druge, nekada nisu svesni koliko je njihovo ponašanje neprihvatljivo – kaže Biljana Lajović za „Politiku”.
Nevaspitana deca su sistemski zaštićena i njima niko ništa ne može
Zbog toga je važna porodica, jer se kroz porodične odnose, stvara osnova za ponašanje deteta. Nasilje se ne sme sakriti, na njega mora da se reaguje odmah, a roditelji, bez obzira na to o kom nivou nasilja je reč, istog trenutka moraju da obaveste. Zašto? Kada je reč o prvom nivou nasilja i „sitnijim čarkama, grubim rečima”, dešava se, ukoliko izostane reakcija i škola ne obavesti roditelja, bez obzira na to da li govorimo o detetu koje čini ili o onome koje trpi nasilje, da se roditelj pita zašto nije pozvan. I on je u pravu. Roditelji bi trebalo da budu partneri školi u promeni sistema vrednosti.
– Rezultati najnovijih istraživanja pokazuju da je 44,2 odsto učenika tokom poslednja tri meseca doživelo barem jedan od oblika nasilja. Devojčice i dečaci podjednako trpe oblike psihičkog nasilja, kao na primer, praćenje, pretnje, ucene a razlike se javljaju kad je reč o fizičkim i direktnim verbalnim napadima – to češće doživljavaju dečaci dok se devojčice „indirektno” nasilno ponašaju tako što ogovaraju, „prozivaju”, isključuju jedna drugu iz društva, šire glasine, manipulišu…
Da li nas roditeljska sujeta čini slepim za loše postupke naše dece?
Na pitanje, šta uraditi ako ste žrtva vršnjaka, naša sagovornica odgovara:
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: VASPITARIJE
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Nema komentara.