– Ukoliko trpe nasilje učenici uvek treba da se obrate onome u koga imaju poverenje. To može da bude bilo ko iz šire i uže porodice, to mogu da budu i zaposleni u školi, nastavnici, odeljenjski starešina, psiholog, pedagog… Mladi se najčešće obraćaju svojim prijateljima vršnjacima, ali, na žalost, oni ne znaju kako da im pomognu pa je zato važno da se obrate nekome ko može da im pomogne i zaštiti ih.
Deca su, izgleda, danas najmanje sigurna u školi
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova koji su dostavljeni „Politici” u prva dva meseca ove godine u oblasti maloletničkog kriminala, prijavljeno je 627 maloletnih učinilaca, a evidentirano je 881 krivično delo ili za 9,9 odsto manje u odnosu na isti period prethodne godine kada je bilo 978 krivičnih dela.
Učešće maloletničkog kriminala u ukupnom, smanjeno je sa 6,4 odsto na 5,9. U 2015. godini, zabeleženo je smanjenje maloletničkog kriminala za oko 14,3 odsto u odnosu na 2014. godinu. U strukturi krivičnih dela maloletnika, registrovano je manje ubistava, krađa, razbojništava i neovlašćenog korišćenja tuđeg vozila, a više lakših i težih povreda, nasilničkog ponašanja i izazivanja opšte opasnosti. Statistički pokazatelji iz evidencija Ministarstva unutrašnjih poslova, za navedeni period, pokazuju da je najviše krivičnih dela protiv imovine – 78,2 odsto.
Uvek je bilo siledžija
—————————————————–
SOS telefon
Od kraja 2011. u okviru Ministarstva prosvete postoji SOS telefon za prijavu nasilja u školi koji je namenjen deci, roditeljima i nastavnicima koji žele da prijave nasilje – 0800 200 201. Na poziv odgovaraju posebno obučeni stručnjaci koji mogu da daju savet i informacije, da podrže i pomognu. Iskustvo pokazuje da se najčešće javljaju majke, (nešto više samohrane majke) učenika šestog razreda. Traže pomoć zbog vršnjačkog nasilja koje trpi njihovo dete, često se nisu ni obraćale nekome u školi i ne znaju šta bi mogle da urade, a poneki nisu zadovoljni reagovanjem škole. Samo jedan roditelj je zvao da traži pomoć jer se njegovo dete nasilno ponaša i sagledava da bi oni kao roditelji trebalo obavezno da promene svoje ponašanje u odnosu na dete, ali ne zna kako i ko može da mu pomogne.
Izvor: Politika