Kako negovano uskraćivanje obogaćuje našu decu

„Demokratično“ roditeljstvo u kombinaciji s dečjim potrošačkim stavom donelo je našoj deci osećaj prava na stvari, a kada ne dobiju od vas ono za šta smatraju da imaju prava, zagorčaće život i vama, a verovatno i ostalima.

Novac i prećutna dozvola u današnje vreme u značajnoj meri daju moć deci, čime su ona stekla širok izbor i slobode nepoznate prethodnim generacijama, tako da deca danas mogu da biraju i odlučuju o mnogo čemu što ranije ne bi mogli. No, ova promena ih je zapravo obesnažila. „Demokratično“ roditeljstvo u kombinaciji s dečjim potrošačkim stavom donelo je našoj deci osećaj prava na stvari, a kada ne dobiju od vas ono za šta smatraju da imaju prava, zagorčaće život i vama, a verovatno i ostalima.

Blagodet dosade

Naša kultura pati od fobije da dete ne bude – ne dao Bog – „nedovoljno stimulisano“. Dozvoliti deci da se zabave ili smire sa malim brojem predmeta, ili, čak, bez ijednog, često se tumači kao, u neku ruku, zanemarivanje ili zapostavljanje. Međutim, dozvoliti deci da osete blagodet dosade, jedan je od najvećih darova koje kao roditelji možemo da im poklonimo – možda ne baš u rangu bezuslovne ljubavi i brige, ali jednako blagorodan. Treba da obrnemo pretpostavku da je dobro imati izbor u detinjstvu i da zauzmemo stav da imati izbor, danas zapravo unazađuje.

„Naša kultura pati od fobije da dete ne bude – ne dao Bog – „nedovoljno stimulisano“.“

- Advertisement -

Deca će imati neizmerno koristi ako im se dozvoli da nauče kako da sami sebe stimulišu koristeći svoju maštu i kreativnost. Time se podstiče oblik emocionalnog i intelektualnog zadovoljavanja svojih potreba, što predstavlja veštinu koja će im doneti ogromne prednosti u svakom segmentu života, od školskih obaveza do bračnih odnosa. Našoj deci se oduzima pravo da se dosađuju, i zauzvrat, lišavaju se usvajanja načina kako da izbegnu tu dosadu. To predstavlja kognitivni ekvivalent sprečavanja fizičkog naprezanja kod dece do te mere da će postati nesposobni jer nikada nisu morali da se potrude ni oko čega. Ako dosada stvori sposobnost zadovoljavanja svojih potreba kod naše dece, taj osećaj će prirodno raditi protiv osećaja prava i bilo kakvih zahtevnih očekivanja od vas kao roditelja, ali isto tako i od ostalih uopšte. Drugim rečima, dosada sprečava da deca budu razmažena i da se tako i ponašaju.

Postavljanje granica

Jedan je važan aspekt pružanja šireg izbora i slobode detetu da mu time dajemo izrazit osećaj veće kontrole. Ipak, na ironičan način, to može doneti detetu osećaj lišenosti roditeljske brige i ljubavi, dok u isto vreme nama pridodaje još jedan tovar na leđa – dete sa osećajem prava na alternative i na pregovore oko tih alternativa.

Pošto dete svesno više voli da u svemu ima veći izbor, to ni u najluđim snovima ne znači da podsvesno ne priželjkuje i nema potrebu za suprotnim. Ovo je još jedan primer zbog čega se roditelji zovu roditelji, zašto su deca deca i zašto je roditeljima dato da donose odluke u najboljem interesu dece, a ne da bi odgovorili na njihove površne zahteve. Slaba tačka ovog principa nalazi se u mnogim savremenim, premorenim roditeljima koji su prezauzeti poslom i često imaju podsvesni osećaj krivice. Pružanjem deci široke mogućnosti izbora roditelji izražavaju toleranciju kada smatraju da su im deca na neki način lišena nečega. Naravno, kada se racionalno razmisli o tome, ne postoji rešenje „jedan na jedan“ po pitanju nedostatka „kvalitetno provedenog vremena“ s detetom. Kompenzacija u ovakvom obliku ne postoji. Najveća nadoknada za roditelje bila bi da svladaju svoju krivicu i iscrpljenost poslom i „razočaraju“ decu ograničavanjem izbora bez obzira na sve.

„Pošto dete svesno više voli da u svemu ima veći izbor, to ni u najluđim snovima ne znači da podsvesno ne priželjkuje i nema potrebu za suprotnim.“

Današnja kultura kompenzovanja doseže daleko izvan granica industrijskih dobara, a naplata stiže u valutama zvanim džeparac i rasprava oko nečeg čega ne bi trebalo da bude, oko „korisnih aktivnosti“ poput privatnih časova klavira, karatea, jahanja i baleta. Deca danas imaju veoma malo „neposvećenih“ trenutaka u životu.

Takođe, kultura kompenzacije se ne ograničava samo na moderne poslovne ljude; razvod i odvojen život roditelja savršeno su klijalište za uzgajanje i negovanje dečjeg osećaja o svojim pravima kao i njihovog talenta da zahtevaju ono što im „pripada“.

spot_img

Najnovije

Četiri medalje za mlade matematičare iz Srbije na 66. Međunarodnoj olimpijadi u Australiji

Odabir takmičara, koji su predstavljali Srbiju, kao i pripreme za takmičenje, organizovalo je Društvo matematičara Srbije, uz podršku Ministarstva prosvete.

Znate li koliko ste BIOLOŠKI stari?

Naravno da svako zna koliko je star i koliko ima godina, ali „biološka starost” je nešto drugo i uz nekoliko jednostavnih trikova možete značajno da se podmladite

Letnji raspust kao sinonim za detinjstvo — onaj zlatni period bez briga

Letnji raspust… Samo dve reči, a u njima ceo jedan svet. Svet u kome vreme teče sporije, dani su duži, a smeh odzvanja sa igrališta, dvorišta, reka i mora.

Da li vaša deca spontano pevuše? Evo šta to zapravo znači za njihov razvoj

Deca spontano pevaju onda kada se osećaju sigurno, opušteno i povezano – i upravo je to ono što čini dečije pevanje dragocenim pokazateljem njihove unutrašnje emocionalne stvarnosti.

Da li ste znali? Pet država u svetu koje nemaju aerodrome

Teško je zamisliti da još uvek postoje države koje prkose konvencionalnim načinima transporta. Iako živimo u modernom vremenu, gde je prevoz avionima tako praktična stvar, pet država u svetu nema aerodrome, iako su veoma posećene kao turističke destinacije.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img