Na lestvici životnih situacija koje izazivaju najveći stres, razvod se nalazi na drugom mestu, odmah nakon smrti najbližih osoba. Uticaj razvoda na decu je takođe nešto što ne smemo zanemarivati i poricati. Štaviše, burni razvodi mogu na decu uticati ozbiljno i trajno. Stoga, pod pretpostavkom da je razvod neminovnost, moramo se zapitati šta možemo da učinimo kako bi deca što lakše prebrodila i prihvatila novonastalu situaciju. U nastavku teksta, pročitajte savete kako da se postavite i pomognete deci.
Dozvolite detetu da bude tužno i razumite da mu je teško
Često odrasli dečiju patnju pripisuju traženju pažnje, ili smatraju da nisu ni svesna šta se dešava. Greška! Dečija osećanja su vrlo jaka, ali ih pokazuju na drugačiji način nego mi odrasli – kroz ponašanje i fizičke simptome. Nemojte ih potcenjivati i minimizirati situaciju misleći da ćete im tako olakšati (,,nije to ništa strašno’’). To će ih samo zbuniti. Na odraslima je da pomognu deci da rečima definišu kako se osećaju (a osećaju se povređeno, zabrinuto, bespomoćno…). Ukoliko ne znaju da pokažu emocije i ,,zdravo tuguju’’, potražite stručnu pomoć. Potisnute, zarobljene emocije mogu dovesti do ozbiljnijih problema.
Saopštite tu vest zajedno i budite spremni na pitanja i potpitanja
Time ćete detetu staviti do znanja da ozbiljno shvatate roditeljsku ulogu, što će im uliti sigurnost. Potrudite se da svoja osećanja odvojite od objašnjenja koje dajete detetu – smireno i racionalno im objasnite da ste se otuđili, i da je to odluka koju su doneli odrasli, a da ćete za njih uvek biti njihovi mama i tata koji ih vole i tu su za sve što treba. To će umiriti strašnu pomisao o fizičkoj razdvojenosti. Pažljivo odaberite i vreme kada ćete im saopštiti. Najbolje je da to bude kada nemaju puno obaveza narednih dana, i kada će biti prostora za puno pitanja, plakanje i zbunjenost. Budite uvek tu za njih da im odgovorite i saslušate ih.
Kako odrastaju, nizaće se nova pitanja i način na koji razumeju stvari. Pružajte im one informacije koje su u skladu sa njihovim uzrastom. Ono što nije u skladu ni sa jednim uzrastom, jeste da ružno pričate o svom doskorašnjem partneru, o preljubama, alkoholizmu, finansijskim problemima… To će ih samo uvesti u zbunjenost – pitaće se kog roditelja smeju da vole. Deci pružajte odgovore koji imaju smisla, a svoj bes i tugu ostavite za razgovore sa prijateljima.
Budite emocionalno dostupni
Nemojte zapostaviti dete zbog svoje emocionalne rastrojenosti, ono mora da zna da ste tu za njega. Ima primera i kada roditelji, zaokupljeni građenjem novog života, stave svoju roditeljsku ulogu u drugi plan. Ne dovodite dete u situaciju da se bori za vašu pažnju jer bi to moglo da preraste u različita rizična ponašanja! Ako primetite da ne možete da se posvetite detetu na odgovarajući način zbog svoje potištenosti, u svakodnevni život uključite baku, deku, tetku, ujaka i druge značajne odrasle, jer dete mora da zna da nije samo.