Istinsko pripadanje jeste duhovno sprovođenje verovanja u sebe i pripadanja sebi dovoljno duboko da svoje autentično biće možete da podelite sa svetom oko sebe
Foto: Pixabay
B – Da li sam poštovao svoje granice? Da li mi je bilo jasno šta je ispravno a šta nije?
R – Da li sam bio pouzdan? Da li sam uradio ono što sam obećao da ću uraditi?
A – Da li sam bio odgovoran?
V – Da li sam poštovao princip poverljivosti i prenosio samo ono što treba?
I – Da li sam postupio poštujući svoj integritet?
N – Da li sam tražio šta mi je trebalo? Da li sam bez osude pružao i tražio pomoć?
G – Da li sam bio velikodušan prema sebi?
Traganje i paradoks
Kako često umem da kažem, imam veliko iskustvo sa pravljenjem mapa, ali mogu da se izgubim i spotaknem isto kao bilo ko drugi. Svi mi moramo da pronađemo svoj put. To znači da ćete, iako možda delimo istu mapu istraživanja, vi krenuti drugačijim putem nego ja. Džozef Kembel (Joseph Campbell) je napisao „Ako put pred sobom vidite kao trasiran korak po korak, znajte da to nije vaš put. Vaš je put onaj koji vam se otvara kada učinite jedan korak za drugim. Zato je to vaš put.”5
Traganje za istinskim pripadanjem počinje definicijom koju sam razradila na osnovu svojih prikupljenih podataka i poslužiće mi kao referenca kroz ovaj naš zajednički rad:
Istinsko pripadanje jeste duhovno sprovođenje verovanja u sebe i pripadanja sebi dovoljno duboko da svoje autentično biće možete da podelite sa svetom oko sebe i da vam bude sveto i to što ste deo nečega i što stojite sami na vetrometini. Istinsko pripadanje ne zahteva od vas da se menjate, već upravo da budete ono što jeste.
Jedino što znamo zasigurno jeste da na ovom putu treba da naučimo da plovimo kroz tenzije mnogih paradoksa na koje naiđemo uključujući i važnost toga da budemo sa nekim/nečim i budemo sami. Na razne načine, etimologija reči „paradoks” direktno zadire u suštinu toga šta znači da se izvučemo iz svojih ideoloških bunkera, da stojimo sami za sebe i da se suočimo sa divljinom oko sebe. Paradoks je reč grčkog porekla, složenica koja se sastoji od para (suprotan) i dokein (mišljenje). Latinska reč paradoxum znači „naizgled apsurdno, ali zapravo istinito.” Istinsko pripadanje nije nešto što se događa spolja, to je ono što nosimo u srcu. To znači da vam bude sveto i što ste deo nečega i što stojite sami na vetrometini. Kada to postignemo, čak i na trenutak, tada pripadamo svugde i nigde. Ovo možda deluje apsurdno, ali je istinito.
Karl Jung (Carl Jung) je tvrdio da je paradoks nešto najdragocenije što duhovno posedujemo i verni je svedok istine. Razumljivo mi je da u borbu protiv duhovne krize usled nepovezanosti krećemo sa ovim dragocenim duhovnim oružjem. Retko kada je jednostavno biti svedok istine, a pogotovo kada smo sami na vetrometini.
Ali, kako nam Maja Andželou kaže, „Cena je visoka. Nagrada je ogromna.”
Brene Braun
ODVAŽNO SVOJ – Kako se istinski povezati sa drugima a ostati svoj
Prevod sa engleskog Kornelija Rakić Odri
Psihopolis, 2019.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Srđan Zirojević: Onda kad sve drugo dobije smisao..
O svojim stavovima, mišljenjima i stručnim savetima nesebično piše i na svom Instagram kanalu, gde je podelio i ovu priču sa duboko značajnom porukom za svakoga od nas. Ovo je...
Koliko košta sedam i po kvadrata mog života u ovom gradu
Rano je jutro. Krećem na posao. Hladno je, umorna sam od juče, od prekjuče, od pre mesec dana. Vozim u tišini, pa uključim radio. Onda mi smeta buka, pa ga...
Mladi u Evropi sve duže ostaju da žive sa roditeljima
Mnogi mladi Evropljani danas se suočavaju s izazovom pronalaženja sopstvenog stambenog prostora i finansijskom nezavisnošću, što je dovelo do toga da neki od njih ostaju da žive u zajednici sa...
Iako su talasi nosili reči, iznova je pisao ‘Mama, volim te’
Dečak je dolazio svaki dan na plažu i pisao na pesku: MAMA VOLIM TE! Zatim je gledao kako more briše napisano i trčao natrag nasmejan. Tužan starac je svaki dan...
Nema komentara.