Moja ideja sa ovim pisanijem je bila da vam malo zagolicam maštu i ponudim nekoliko razloga zašto je bolje da krenete u avanturu mešenja nego u pekaru ili prodavnicu.
Foto: Lepibrka.com
Da li je moguće zamisliti obrok bez hleba? U ovim našim krajevima – teško. To i nije baš neko iznenađenje, jer je kroz istoriju, kao i u mnogim drugim kulturama, hleb bio jedna od ključnih stavki na stolu svakog domaćinstva.
I danas, kada po hleb uglavnom idemo u prodavnicu ili pekaru, postavlja se pitanje da li to baš mora tako?
Svaki dan slušamo o raznim aditivima koji se obilato koriste u pekarskoj industriji da bi hleb koji stiže do nas bio što mekši, sa produženim rokom trajanja, savršenog oblika ili hrskave kore. I nekako, na mala vrata, poturena nam je ideja da je i hleb postao pitanje načina života, odnosno lifestyle-a. Kakav hleb kupujete, određuje vas kao ličnost. E pa neka i bude tako, ali hajde da to ne bude pitanje hleba koji kupujemo, već pitanje hleba koji mesimo sami. Dakle, neka vaš stil života podrazumeva da barem jednom nedeljno sami pripremate hleb.
Tu se sada postavlja pitanje imamo li vremena da sami mesimo hleb? Naravno da imamo. Da bi se umesio dobar hleb potrebno je 20 min aktivnog rada. Sve ostalo je vreme koje je potrebno da hleb naraste ili da se ispeče. Dakle, pitanje je volje i elementarne organizacije.
Sledeće pitanje koje dolazi na red je – koji hleb umesiti?
Pa, pustite mašti na volju i neka put do te savršene recepture bude vaš novi hobi. Siguran sam da ste do sada, manje ili više uspešno, probali da mesite i pečete sopstveni hleb. Recepata barem po štampi, knjigama i netu ima bezbroj. A tu su kao nepresušni izvor recepata domaćice i domaćini u vašem okruženju sa kojima umesto da bistrite politiku i šta se sinoć desilo u vašoj omiljenoj seriji možete da povedete razgovor o hlebu i iskustvima na tu temu. Postoji i mogućnost da svojim hobijem „zarazite“ još nekoga, pa da vidite miline kada ceo komšiluk krene da miriše na sveži hleb i razna peciva. Ako imate tu sreću da posedujete šporet ili peć na drva, rezultati će naravno biti daleko interesantniji. Uz malo veštine, čuda su moguća i u električnoj rerni na koju nas je većina osuđena.
Kada ovladate osnovama, odnosno kada vam testo postane dobar prijatelj, prelazi se na sledeću fazu. A to su mešavine brašna koje možete da koristite, a kombinacije su bezbrojne. Ja za osnovu skoro uvek koristim pšenično brašno, jer bez njega nema hleba na koji je navikla najšira publika.
Krenite sa odnosom 70:30 u korist belog brašna. Razlog za ovo leži u tome što ste verovatno navikli na beli hleb iz prodavnice. Ne treba očekivati od ukućana da svoje navike u vezi sa hlebom promene preko noći. Nemojte započinjati revoluciju. Pokrenite tihu evoluciju! Ako imate sreće i upornosti, uskoro ćete iz korena promeniti odnos ukućana prema hlebu. Brašno od raži, ječma, heljde, spelte i kukuruza polako će postati deo vaše svakodnevnice, a time ćete lagano početi i pozitivno na utičete na zdravlje vaših ukućana. Nemam ništa protiv pšeničnog brašna, ali ne zaboravite da je ono odavno došlo na spisak namirnica koje preterano unosimo i time lagano, ali sigurno narušavamo svoje zdravlje.
Jedna od prednosti domaćeg hleba jeste da možete da pustite mašti na volju kog će oblika hleb biti. Poznajem mnoge koji su mislili da im je vrhunac veštine jednostavna vekna ili pogača, ali su malo po malo postali pravi virtuozi u smišljanju najrazličitijih oblika hleba i peciva. Ovo je važno, jer nam je u prirodi da prvo jedemo očima, a tek kasnije ustima.
Sledeća stavka su začini.
Ruzmarin, majčina dušica, origano, bosiljak, beli luk, cimet, aleva paprika, biber i muskatni oraščić su samo neki od začina koji vaš hleb može učiniti ne samo različitim od onoga iz prodavnice već istinskim remek delom. I tu je potrebno nešto eksperimentisanja da bi se došlo do one prave arome. Ali, svi ti eksperimenti će vas naučiti nešto novo. Samo hrabro, za početak koristite jedan začin, a onda kreću kombinacije. Malo po malo i ova priča sa domaćim hlebom postaje sve zanimljivija, ali samo polako, tu nije kraj…
Da li vam je ikada palo na pamet da umesite hleb sa 1-2 kašike domaćeg ajvara ili pindžura? Nije. E pa, vreme je da probate. Da narendate malo sira u testo? Trk po rende i da se potroši onaj komad kačkavalja u frižideru koji više niko neće jer se previše osušio. Hleb sa seckanim maslinama ili kaprom, i već ste napola puta do nekog mediteranskog ostrva! Sušeni paradajz u ulju? Verujte mi na reč, vredi svaki gram koji stavite u testo kada hleb izađe iz rerne.
E sad, da li sve ovo treba da radite sami? Pa naravno da ne. A ko je najbolje društvo za ovakve akcije, ako ne deca? Em što vole da se do lakata uvale u brašno i testo i beskrajno uživaju u tim akcijama, em će naučiti da prave hleb, ali i mnogo više od toga.
Testu je potrebno posvetiti pažnju kada se pravi, i treba mu vreme kada se ostavi da raste. Dakle, strpljenje će morati da bude deo njihovog repertoara, što složićete se, nije loša osobina. Neke recepture zahtevaju višečasovno „dizanje“ testa i iz iskustva znam da deca obožavaju kada vide rezultate nakon par sati iščekivanja. Opet se vraćam na sve moguće kombinacije sastojaka. Dajte im da kreiraju hleb od sastojaka koje sami izaberu. Velika je verovatnoća da ćete ih skinuti sa belog hleba ako su sami napravili neki drugi. A nikad se ne zna u kom detetu čuči genije za hleb! A kada dođe na red oblikovanje testa, mislim da se ne varam kada kažem da je pravi hleb mnogo bolji od onog od plastelina. I na kraju, deca tu uče da je kuhinja pomalo i opasna i da se u njoj moraju poštovati određena pravila. Ako ne nauče osnovna pravila može da se desi i pec, pec, ali to smo ih verovatno odavno naučili.
Moja ideja sa ovim pisanijem je bila da vam malo zagolicam maštu i ponudim nekoliko razloga zašto je bolje da krenete u avanturu mešenja nego u pekaru ili prodavnicu. Hoće li biti promašaja? Pa, naravno da hoće, ali za njih ne mora niko da zna, i kakva je to avantura ako ponekad ne završite u jendeku? Kao svi uspešni avanturisti – hvalite se postignutim uspesima, jer to je potpuno ljudski.
Hleb od ovsenog brašna
Sastojci:
350 g integralnog ovsenog brašna
1 kašika šećera
1 kašičica suvog origana
1 kašičica soli
50 g usitnjene golice
2 kašike susama
1 kašika mlevenog lanenog semena
3 belanca
1 kesica praška za pecivo
3 kašike bundevinog ulja
3 dl vode
Način pripreme:
U posudu za mešanje sipati brašno, so, prašak za pecivo, golicu, origano, susam i laneno seme i dobro promešati. Naliti vodu i bundevino ulje i mešati mikserom da se dobije meko i lepljivo testo. Ostaviti sa strane. U drugoj posudi odvojiti belanca i prstohvat soli i uz stalno mućenje mikserom dodavati po malo šećera dok se ne dobije relativno cvrst šam. Laganim pokretima špatulom pomešati testo i šam dok se mase ne sjedine. Presuti masu u dobro nauljenu i obrašnjavljenu (ovsenim brašnom) modlu za hleb i peći u zagrejanoj rerni na 160°C 60-80min. Čačkalicom proveriti da li je hleb pečen. Ako čačkalica izađe suva, pečenje hleba je gotovo. Ostaviti u modli da se smlači pa izvaditi da se dalje hladi na sobnoj temperaturi.
Hleb čuvati u frižideru u plastičnoj kesi.
Izvor: Lepibrka.com
Nema komentara.