spot_img
spot_img

Mama koja je svojim sinovima prepustila kuvanje za celu porodicu

Ana Maksted je bila umorna od omalovažavanja njenih kulinarskih specijaliteta, pa je zato rešila da svojim sinovima nedelju dana prepusti kuhinju i spremanje obroka, kad već uvek komentarišu njene obroke:

Martin Karher, profesor zdrave ishrane na Siti univerzitetu u Londonu, svojom izjavom me je dirnuo pravo u srce: „Veoma je važno da deca kuvaju sa svojim roditeljima. Jer ako ljudi kuvaju, to im omogućava da iz mnoštva namirnica odaberu koje će skuvati, što ih čini zainteresovanim da saznaju šta je zdrava a šta nezdrava hrana. Statistike pokazuju da ljudi koji su kao deca učestvovali u kuvanju kasnije žive zdravijim načinom života.

Ništa, čvrsto sam rešila, proći ću kroz to po svaku cenu.

- Advertisement -

Kasnije tog dana moj sedmogodišnjak Kaspar je banuo u kuću i izvrnuvši se na sofu rekao. „Umirem od gladi. Šta ima za večeru?“

„Ne znam“, odgovorila sam,“Ti kuvaš večeras, sećaš se?“

„Ok“, odgovara mi on sumorno.

„Shvatam da sam svih trinaest godina svog roditeljstva išla linijom manjeg otpora. Jedino je Konrad, moj desetogodišnjak, malo ljubazniji i prvi se prihvatio kuhinje.“

Entuzijazam je na niskom nivou. Shvatam da sam svih trinaest godina svog roditeljstva išla linijom manjeg otpora. Jedino je Konrad, moj desetogodišnjak, malo ljubazniji i prvi se prihvatio kuhinje. Odlučio je da nam napravi piletinu u sosu od limuna sa knedlama. Sve do sada nisam puštala moju decu da dodiruju sirovo meso, uvek se plašeći moguće zaraze, iako sada znam da je to smešno jer su ljubili mačku u njušku, oni istu njušku kojom održava higijenu celog tela. I sada, gledajući ga kako seče sirovu piletinu veoma oštrim nožem, veoma blizu svojih prstiju, ja lepo dobijam koprivnjaču…

Evo zašto je važno da deca kuvaju zajedno sa vama

Moj plan da se uopšte ne mešam u pripremu obroka, uništen je od strane mog muža. Njegova ekonomska poenta je da ako to što spreme nije jestivo, onda mi svakodnevno bacamo pare u kantu, a deca će živeti na tostu. Čitav process se odvija tako što on sve vreme manje-više pomaže Konradu. Ipak, i do trenutka dok nije izgubio živce i uključio se, Konradu je dobro išlo. Možda je malo preterao sa soja sosom: „Previše slano“ požalio se jedino naš sedmogodišnjak, tako da je njegova večera bila sendvič sa tunjevinom. Oskar, najmanje vaspitan od sve dece, grabi sa tanjira ono što njegov sedmogodišnji brat ne želi.

spot_img
spot_img

Najnovije

„Radi mi to namerno.“ Šta ne vidimo kada ponašanje deteta pretvorimo u karakter

Dete nije problem, iako njegovo ponašanje ponekad jeste. Kako postaviti granicu, razumeti šta se događa i pomoći detetu da postupi drugačije — bez etiketa i bez odustajanja od odgovornosti.

Školska kupovina bez greške: šta zaista treba prvaku?

Polazak u prvi razred sa sobom donosi mnogo uzbuđenja – ali i jedan veliki roditeljski zadatak: nabavku školskog pribora.

Deset godina osnaživanja mladih u riziku za samostalan život kroz Centar „Jaki mladi“

Povodom Međunarodnog dana mladih, 12. avgusta, SOS Dečija sela Srbija podsećaju na važnost sistemske podrške mladim ljudima koji se suočavaju sa životnim izazovima, ističući da su osamostaljivanje, obrazovanje i pristup tržištu rada ključni preduslovi za njihovu punu društvenu uključenost.

Kada tinejdžer napravi „glup izbor“ to znači da njegov mozak radi baš kako treba

Ako mlada osoba veruje da će sistem obezbediti pravedan ishod, njena snažna potreba za osvetom slabi, što daje više prostora prefrontalnom korteksu da preuzme kontrolu.

Znanje i vaspitanje izdvajaju iz mase, trendovi i brendovi utapaju u nju

Deca od roditelja i staratelja dobijaju temelje koji se kroz kasniji proces socijalizacije nadograđuju. Ne možemo, kao podrazumevano, očekivati od njih da u ranoj životnoj dobi pokažu nešto što im nismo pružili kao primer. Piše Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img