Ego iz epruvete
Za početak, ovo su „najželjenije“ generacije od kako je sveta i veka. Razvoj kontrole rađanja – pristupačnost kontraceptivne pilule i legalizacija abortusa, priuštili su roditeljima pravo izbora kao nikada ranije, pa su ovi klinci postali „specijalni“ pre nego što su se čak i rodili. Obična, rasprostranjena imena za njih nisu bila dovoljno dobra – poslednjih decenija roditelji sa mukom smišljaju neobična, jedinstvena imena koja će njihova zlata učiniti posebnim, što je nekada davno bio dovoljan razlog za dobijanje batina od druge dece na igralištu. Odrastali su pod staklenim zvonom, sa sterilizatorima, jonizatorima, bebi alarmima i kamerama, uz hiljadu najnovijih naučnih otkrića, slušali su Mocarta i pevanje kitova zbog inteligencije i jeli homogenizovane i probiotičke obroke iz teglica i epruveta kako bi rasli po propisu. A moderne psihološke teorije i nju ejdž veltanšaung zatim su njihovo vaspitanje pretvorili u nauku, koja je trebalo da im omogući da na pravi način oslobode svoje „unutrašnje biće“.
„Tokom ove dve decenije drastično porasla učestalost upotrebe reči kao što su ja , moje , mene , dok su pojmovi koji posreduju kolektivni duh (npr. čovečanstvo , ljudi i država ) istovremeno izgubili na značaju.“
Roditelji su se bacili na čitanje hiljada stranica raznih priručnika i magazina o odgajanju dece, iz kojih su saznali da će, kako god postupali, na jedvite jade i uz mnogo truda i sreće, možda uspeti da izbegnu teške posledice svojih intervencija po buduću psihičku stabilnost svojih potomaka. Počeli su da veruju kako se dete mora besomučno hvaliti i bodriti da ne bi postalo gubitnik, kako mu se ne sme kazati „ne“ i „ne može“ da se ne bi istraumiralo, i da se nikako ne sme koristiti ono tradicionalno „zato što ja tako kažem“ jer će nedajbože postati autistično.
Ceo univerzum se ujedinio u nameri da oni izrastu u zdrave, samopouzdane, samoostvarene i kreativne jedinke. Sa svih strana, od roditelja, psihologa, pedagoga, preko slikovnica, knjiga, emisija, crtaća, filmova, reklama i svih ostalih kanala popularne kulture, deci su u ogromnom količinama stizale iste mantre: „ti si poseban“, „poštuj sebe“, „voli sebe da bi voleo druge“, „spoznaj sebe“, „izrazi sebe“, „otkrij svoje biće“, „budi svoj“, „veruj u sebe“, „unapredi sebe“, „obogati svoja iskustva“, „budi iskren prema sebi“, „zauzmi se za sebe!“, „možeš biti šta god poželiš“, „ti to zaslužuješ!“. Analiza novinskih i televizijskih vesti objavljenih između 1980. i 1999. godine, pokazala je da je tokom ove dve decenije drastično porasla učestalost upotrebe reči kao što su ja , moje , mene , dok su pojmovi koji posreduju kolektivni duh (npr. čovečanstvo , ljudi i država ) istovremeno izgubili na značaju.
Hvala Jovana za odlican tekst!
Podrska prof.Milici Novkovic