Uvek kada se pakujem i spremam za put, ne mogu,a da se ne setim Borhesovih stihova: „Ja sam od onih što nikada, nikuda nisu išli bez toplomera,termofora, kišobrana i padobrana. Kada bih opet mogao da živim, lakši bih putovao…“
Pokrijem ih tako iznurene, ali srećne, i nastavim da uživam u toj anarhiji na koju kod kuće i ne pomišljam. Odem na terasu sa pogledom na penušave talase i sedim u mraku uživajući u činjenici da sutra ne idem na posao, da ne moram da kuvam ako me mrzi, da neću sresti nikog poznatog, da neću nigde čuti da li je formirana vlada u Srbiji, da neću čekati gradski autobus, da ovde ne može da mi stigne nijedan račun, da me neće zvati ni iz jedne agencije za ispitivanje javnog mnjenja… Sladim se bekstvom iz stvarnosti, i dok sa mužem pijuckam belo vino na toj romantičnoj terasi pod pergolom ljubičastog klematisa, zaboravljam i sve što sam mu ikada zamerila, jer on je tog trenutka gospodin Savršeni…
Neuspeli beg?
Pitam se moramo li da odemo tako daleko i toliko da platimo da bismo doživeli taj trenutak? Da li ovim ljudima pored mora dosadi more? Možda bi oni pali u nesvest da vide Zlatibor, Njujork, ili bilo šta drugačije, i tamo doživeli neki sličan trenutak… Postavljam sebi tako bezbroj dokonih pitanja, ne znajući da će me već koliko sutra stvarnost posetiti u nekoliko navrata. Kasirka u pekari će mi na pitanje postavljeno na engleskom iznenaditi odgovorom na srpskom jeziku: „8 evra!“ Kao prvo, kako sve ovo košta osam evra, a kao drugo, zašto ona zna srpski? Njen primer slediće svi ostali u tom malom gradiću na Egejskom moru. Na moj užas, naravno, jer ja sam ovde pobegla od svega poznatog, pa čak i od jezika.
Konobar koji stoji ponosno pored table na kojoj piše ćirilicom: „Govori srpski da te dobar konobar razume“ ne zna za moj užas. Kolporter na plaži koji viče: „Srpske novineeee!“ Zemljaci oko nas koji kupuju srpske novine i naglas komentarišu raspodelu ministarskih fotelja, bus plus kontrolore, i slab prinos pšenice usled suše… Na ivici suza pitam svog gospodina Savršenog: „Ko je pustio ove ljude na letovanje? Zar je ovaj svet došao ovako daleko da opet priča o skupštini?“
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PUTOVANJA
Kako čak i najjeftinija auto sedišta mogu spasiti živote?
Auto sedišta za decu - istine i zablude o sigurnosti Većina nas, sebe smatra opreznim roditeljima, roditeljima kojima je na prvom mestu bezbednost njihove dece i većina to zaista jeste....
Prekratite vreme na putovanju sa decom uz ovih 20 matematičkih mozgalica za celu porodicu!
Ovog leta, iz Kreativnog centra stiže knjiga "Matematičke avanture", namenjena učenicima od petog do osmog razreda koji u matematici napreduju brže i više od vršnjaka, ali je mogu koristiti i...
Porodični odmor na planini Javor: Blagodet za krvna zrnca, pluća i roditeljske živce
Evo nas opet, sad već ne znamo ni koji poredu put - na Javoru. Otkako je hotel na planini Javor ponovo otvoren 2011. godine, ne propuštamo da ga posetimo preko...
Sedam porodica iz Beograda u neverovatnoj avanturi: Sa desetoro dece usred zime stigli u zemlju u kojoj živi Deda Mraz
Kada je pre 7 godina kao devojka sa društvom stigla do Deda Mraza u Laponiju, Dragana Pejić (32), u to vreme Knežević, obećala je sebi da će jednog dana, kada...
Nema komentara.