Želela sam i ja svojoj deci stvoriti divne uspomene, koje će im biti luka preko potrebnog mira i sreće, kada jednom odrastu i uhvate se u koštac sa životom.
Nisam se dala, naravno. Pričala sam joj priče o mestu gde Deda Mraz živi, o vilenjacima koji mu pomažu i onima koji vire kroz prozorska okna, gledajući da li deca dovoljno slušaju starije, kako bi zaslužili poklon. Vezla sam priču o njegovim irvasima, na čelu sa Rudolfom crvenog nosa, koji bi njime osvetljavao put, da se ne izgube. Govorila sam joj o kućici na vrhu naše planete sa kaminom u kom je uvek gorela vatra, koja je mogla zagrejati i najsmrznutija stopala nakon sankanja, a pored kamina je stajala najdivnija jelka, koja je svetlucala sama od sebe. U drugoj prostoriji su bili vilenjaci koji su marljivo pakovali poklone, a Deda Mraz bi sve to morao ispratiti, da se ne bi potkrala neka greška, pa lopta otišla Marku, umesto Peri, a lutka Sandri, umesto Mariji, koja je poželela haljinu na cvetiće. ,,Ogroman je to posao i zato ne smemo nervirati Deda Mraza svojim nestašlucima, jer se može desiti da baš nama zaboravi da donese poklon!”, rekla bi joj onim tonom visoke važnosti, a moja princeza bi treptala i sa svakom novom rečenicom bi joj se palilo svetlo verovanja u taj najdivniji mit koji je neko mogao smisliti. Kad mi je rekla da će biti poslušna i da želi da joj Deda Mraz donese haljinu i tri plastelina, znala sam da sam ovu bitku dobila.
Večeras smo okitili našu jelku, natrpali na nju sve moguće ukrase, bez nekog velikog reda i pravila, ali baš nas briga, nije dekoracija za neki tržni centar, već duh raspoloženja u našoj kući. I treba da bude šarena i nadžidžana i da šljašti na sve strane! Za koji dan ćemo praviti i kamin od kartona, kako bi Deda Mraz mogao da se nekuda ušunja i donese nam poklone, a posebnu pažnju ćemo posvetiti pravljenju i ukrašavanju medenjaka, kojima ćemo dočekivati goste.
Deda Mrazu ćemo ostaviti šolju toplog mlijeka sam cimetom i tanjir kolača, da predahne nakon dugog puta, pa možda ugrabimo da uhvatimo krajičkom oka crveni rub njegovih pantalona, kada se bude iskradao kroz dimnjak.
Piše: Tatjana Kuljača
Izvor: Mamizam
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
Meni deca (2 i 5 godina) nisu poverovala kada sam im rekla da Deda Mraz ne postoji 🙂