Nedavno sam se susreo s pričom jedne majke o tome kako je primetila da je svakim danom sve više frustrira briga o svom četvorogodišnjem detetu.
Nedavno sam se susreo s pričom jedne majke o tome kako je primetila da je svakim danom sve više frustrira briga o svom četvorogodišnjem detetu. Šarlot, majka, želi da ima blizak odnos pun poverenja sa svojim sinom, ali njegovo odbijanje da legne u krevet iz noći u noć pokreće moćne reakcije u njoj. Njena priča odslikava koliko je teško odupreti se iskušenju da odreaguješ i kako nam vežbanje samoposmatranja može pomoći da donosimo bolje odluke. Šarlot piše:
„U isto vreme oduševljena i preplašena svojom novootkrivenom osećajnošću, počela sam da više obraćam pažnju na to kako zaista izgleda osećati bes. Prva stvar koju sam primetila bila je njegova zavodljivost, njegov seksepil. Bilo je trenutaka kada sam se skoro videla na emotivnom raskršću gde je jedan put vodio ga smirenom, otvorenom rešenju, a drugi ka nekontrolisanom besu. I bilo je teško, veoma teško ponekad, ne poći tim drugim putem. U nekim trenucima osećala sam kao da je ono što najviše želim da izrazim svoj bes. Njegova privlačnost je bila veoma moćna i neodoljivo uverljiva.”
Šarlot s radoznalošću istražuje snažno iskušenje da prasne na svoje dete i vidi kako izgleda „raskršće”, mesto gde ona može ili da se prepusti besu ili da pristupi situaciji na smiren način. Ako se prepusti besu, njen sin će se distancirati od nje da bi se zaštitio. Ako ostane smirena, može da nastavi ka svom glavnom cilju, a to je da ima blizak, iskren odnos sa svojim sinom. Ono što joj pomaže da održi ravnotežu jeste sposobnost da prepozna reaktivni šablon iz noći u noć i što shvata da zapravo ima izbor da ne odreaguje. Kako Šarlot primećuje, samoposmatranje je osnova vladanja sobom.
“Primetite bes, strah i druga uznemirujuća osećanja koja se u vama rađaju dok komunicirate s drugom osobom.”
Pokušajte ovo i sami ako želite. Istražite osećanja i reaktivne šablone koje u vama pokreću problematični odnosi kod kuće ili na poslu. Primetite bes, strah i druga uznemirujuća osećanja koja se u vama rađaju dok komunicirate s drugom osobom. Kao Šarlot, naučite da odete na balkon i posmatrate ta osećanja i kako se zbog njih osećate. Probajte da nađete svoje raskršće, trenutak u kom možete da birate između impulsivne reakcije i promišljenog odgovora koji ide u prilog vašim pravim interesima.
Da biste razvili naviku samoposmatranja, pomaći će vam ako negujete naučnika u sebi. Vi ste istraživač, a predmet istraživanja ste vi sami. Psiholozi čak imaju i termin za ovo: nazivaju to „samopretraga”. Pristupanje svojim mislima i osećanjima sa istraživačkim duhom – kao Šarlot kada ispituje osećanja koja u njoj pokreće ponašanje njenog sina – pomoći će vam da zadržite ravnotežu i smirenost. Savladavanje veštine posmatranja zahteva još i to da, kao dobar naučnik, posmatrate fenomen s distance i otvorenog uma. To zahteva da ostavite po strani samoosuđivanje koliko god je to moguće.
Prelako je suditi o mislima i emocijama, deliti ih na pogrešne i ispravne, dobre i loše. U psihološkom smislu, ne postoji ništa stvarno pogrešno što osećamo ili mislimo. Dela mogu biti pogrešna, ali ne i misli i osećanja. Kao naučnici u nama, mi jednostavno treba da tretiramo čak i mračnije misli i osećanja kao zanimljiv materijal za istraživanje. Smatram da treba sebi stalno da postavljam jedno jednostavno, ali moćno pitanje: „Zar to nije zanimljivo?” Pitanje stvara distancu i otvara put ispitivanju, što je bolje nego osuđivanje. Dok sam godinama usavršavao primenu samoposmatranja na sebi samom, počeo sam sve više da cenim izreku indijskog filozofa Džidua Krišnamurtija (Jiddu Krishnamurti): „Posmatrati bez osuđivanja jeste najviši oblik inteligencije.”
Jedan od načina da uvežbate da posmatrate bez osuđivanja jeste da odvojite neko vreme, jednom dnevno – dovoljno je pet ili deset minuta – da sednete u tišini u udoban položaj, zatvorite oči i jednostavno posmatrate misli i osećanja kako teku, skoro kao kada bi nebo posmatralo oblake kako prolaze. Ako vas obuzme neka misao ili osećanje ili se pojavi strogo samoosuđivanje, ponašajte se prema njima kao da je sasvim u redu što su tu. Jednostavno primetite da su vas obuzeli i vratite se posmatranju. Što se više budete upuštali u ovu vežbu uma, postaće lakše. Malo po malo, upoznaćete se s time kako radi vaš um.
Zamislite čašu vode koju ste upravo natočili iz slavine. Puna je mehurića i ne možete videti kroz nju. Međutim, ako sačekate trenutak i pustite ih da se slegnu, balončići će polako nestati i voda postaje kristalno bistra. To pokušavamo da postignemo sa svojim umom: da pustimo da se mehurići slegnu da bismo mogli jasno da vidimo šta se dešava u nama. Pre nekog zahtevnog telefonskog razgovora ili sastanka meni je dovoljno samo da izdvojim trenutak tišine za sebe. Jedan minut koji provedem sam, sklopljenih očiju, pomaže mi da posmatram svoje misli, osećanja i senzacije i da smirim svoj um tako da mogu bolje da se usredsredim na razgovor. To je jednostavna tehnika koja nam je dostupna u svakom trenutku.
Naučiti da posmatraš sebe je jednostavno, ali ne i lako, posebno u sukobima. Vežbom postajete bolji i bolji. Savršeno bi bilo da balkon ne bude samo mesto koje posećujemo s vremena na vreme, već naše stalno mesto boravka. U svojim interakcijama s drugima možete naučiti da budete na sceni izvodeći dramu dok je u isto vreme gledate s balkona. Za to treba vežbe, naravno, ali što više možete da živite svoj život s jasnoćom i smirenošću, efikasniji ćete biti u odnosima s drugima i ostvarivaćete svoje interesa uspešno i lako.
Odlomak iz knjige “KAKO SE DOGOVARATI sa sobom i drugima”
Autor: Vilijam Juri
Izdavač: Psihopolis
Kako da razrešimo sukobe koji prirodno nastaju sa kolegama i šefovima, supružnicima i partnerima, klijentima, decom, članovima porodice – zapravo, sa svima sa kojima smo u nekoj vezi? Kako da se dogovaramo tako da dobijemo ono što zaista želimo a da se pri tom bavimo i potrebama drugih u svom životu? Možda nijedna druga životna dilema nije rasprostranjenija ni izazovnija od ove. Ključ rešenja je da pre svih drugih dogovora, obavite onaj prvi i najvažniji – dogovor sa samim sobom.
Kako se zauzeti za sebe i odbraniti svoje interese? Koje su osnovne veštine uspešnog pregovaranja? Kako zastupati svoje Da i osnažiti svoje Ne? Zašto je humor odličan saveznik i kako ga iskoristiti u pregovaranju? Ovo su veoma važne socijalne veštine sa kojima se treba upoznavati još u detinjstvu, jer ako naučite svoje dete da u konfliktnim situacijama bude vešt pregovarač, tokom života će imati veoma skladne privatne i poslovne odnose.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Nema komentara.