Ne postoji pitanje koje može dugi niz godina da svakodnevno muči žensko čeljade, a na koje ima toliko raznovrsnih odgovora, kao što je to pitanje šta sutra da skuvam?
Malo prošaramo i razdvojimo
Pravila, naravno, nema. Nemam ni spisak svih prihvaćenih jela, jer bi to onda bio spiščić, a ne spisak. Ne poznajem ni jednog nutricionistu (hvala Bogu!) da bih sa njim ćaskala oko prihvatljivog kombinovanja hrane. Sprema se sve što su odvajkada jeli naši preci, i što godinama jedemo mi sami, i izbegava se sve ono što, kao što reče Majkl Polan „naša prababa ne bi prepoznala kao hranu“. Sve je stvar trenutne inspiracije i onih gore navedenih odlučujućih faktora. Jedino se vodi računa o tome da ne budu dva dana za redom, recimo mahunarke, meso ili kupusnjače. Malo prošaramo i razdvojimo srodne namirnice. Svaki obrok oplemenim začinima. Uz ono što manje vole ponudim primamljiv dezert, a posle onog jela koje obožavaju, ponudim umesto kolača ili slatkiša voće, ili kokice. Nekad se samo uozbiljim i blago namrštim da dam do znanja da nikakvi pregovori oko jela nisu mogući. I oni to shvate, znaju da sam umorna da se objašnjavam i ubeđujem. I da je bolje da pojedu to nešto, nego ništa. A ako budu negodovali, „ništa za ručak“ im ne gine.
Šapnite to… NIJEDNA majka ne želi da radi
Kuvamo, pečemo, mućkamo, mesimo…
Dovijam se kao i sve majke. Imam neka svoja nepisana pravila koja smatram ispravnim i zdravim, i pokušavam da to prenesem i na svoju decu. Još uvek spremam zimnicu, i vidim da oni uživaju dok mi pomažu u tome. Vidim da se osećaju važnim dok vade koštice iz šljiva za džem, ili ljušte pečenu papriku. Raspričaju se dok seckaju povrće za tegle i ne osećaju umor. Ti dani su kao praznični u našoj kući. Ponosne su kad od zove napravimo sok, ili kada u jesen, od zovinih bobica napravimo džem. Izbegavamo mesne prerađevine, paštete i sve ono što ne liči na izvorni proizvod od kog je navodno napravljeno. Nemamo mikrotalasnu, još uvek skakućemo oko šporeta i tresemo šerpu dok kokamo kokice. Imamo i čarobnu pesmicu za uspešno kokanje. Rečju, po pitanju hrane trudimo se da zanemarimo činjenicu da je 21. vek, i da sve može da se pronađe gotovo u prodavnici. Kuvamo, pečemo, mućkamo, mesimo… I u svemu tome uživamo.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KULTURA ISHRANE
Prijavite se za novi besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, podstičemo...
Prijavite se za besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem - Lepim Brkom, podstičemo...
Kako smo u našoj kući rešili problem probirljivosti u jelu
Piše: Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut Pre nego što sam dobila decu, naravno, imala sam samopouzdanje i roditeljsko umeće i mudrost jer sam kao psiholog i kao neko ko...
Dr Perišić: Pileća džigerica zdrava za decu, ostale pune teških metala
Pojedini nutricionisti pileću džigericu nazivaju čak i otrovom zbog visokog sadržaj holesterola i masti, dok oni starijeg kova tvrde da je odlična za krvnu sliku i da je treba davati...
” uvek postoji mogućnost da se sendvičuje i da se poručuju gotova jela iz obližnjih restorana, hipermarketa i keteringa… Ali koja majka (ili je bolje pitanje kakva majka) smatra tako nešto za trajno i nadasve za zdravo rešenje? ”
U dobrim restoranima moze da se jede i te kako i zdravo i ukusno, samo kosta. A ovo “kakva majka” – recimo neka majka jako uspesna u svom poslu, da to moze da priusti. Verovali ili ne, ima i “takvih” majki, sram ih bilo 😀