Kako je počeo da razmišlja o onome što sam naziva „dečja katastrofa“ koju donosi autizam, u Mercenihu se pojavila intuitivna slutnja da je posredi možda nešto što se odigrava pogrešno u najranijem uzrastu, dok traje najkritičniji period.
Postoji opravdan biološki razlog za to što je ovaj mehanizam stalno uključen: bebe ne mogu da znaju šta će im biti korisno u životu, zato obraćaju pažnju na sve. Samo mozak koji je već postigao određeni stepen ustrojstva može da razvrsta ono na šta je vredno obratiti pažnju od onoga na šta nije.
“Bebe ne mogu da znaju šta će im biti korisno u životu, zato obraćaju pažnju na sve. Samo mozak koji je već postigao određeni stepen ustrojstva može da razvrsta ono na šta je vredno obratiti pažnju od onoga na šta nije.”
Sledeći trag koji mu je bio neophodan da bi razumeo autizam Mercenih je otkrio u istraživanjima kojima se za vreme Drugog svetskog rata u fašističkoj Italiji bavila jedna mlada Jevrejka po imenu Rita Levi-Montalčini dok se skrivala od progona. Rita Levi-Montalčini rođena je 1909. godine u Torinu, gde je kasnije pohađala studije medicine. Kada je 1938. godine Musolini zabranio Jevrejima da se bave medicinom i svim naučnim istraživanjima, Levi-Montalčinijeva je pobegla u Brisel da bi nastavila svoja proučavanja. Kada je nacizam zapretio i Belgiji, vratila se u Torino i napravila u svojoj spavaćoj sobi tajnu laboratoriju u kojoj je proučavala formiranje i rast nerava, praveći sebi mikrohirurške instrumente od igala za šivenje. Posle savezničkog bombardovanja Torina 1940. ponovo je bila primorana da beži, ovog puta u Pijemont. Jednoga dana, dok je sedela na podu stočnog vagona pretvorenog u putnički kojim je putovala ka jednom seocetu na severu Italije, Rita Levi-Montalčini pročitala je naučni rad Viktora Hamburgera, koji se bavio pionirskim istraživanjem razvoja neurona proučavajući embrione pilića. Levi-Montalčinijeva je odlučila da ponovi i proširi njegove eksperimente. Radila je na običnom stolu u planinskoj kućici, kupujući jaja od jednog seljaka u blizini. Pošto bi završila eksperiment, jaja bi pojela. Posle rata Hamburger je pozvao Ritu Levi-Montalčini da dođe u Sent Luis da bi zajednički radili na nečemu što su otkrili – naime, da nervna vlakna pilića brže rastu u prisustvu ćelija mišjih tumora. Levi-Montalčinijeva je pretpostavljala da tumor možda luči neku supstancu koja podstiče rast nerva. Biohemičar Stanli Koen i ona izdvojili su protein uzročnik, koji su nazvali faktor rasta nerva. Rita Levi-Montalčini i Stanli Koen dobili su Nobelovu nagradu 1986. godine.
Rad Levi-Montalčinijeve podstakao je otkriće više takvih faktora rasta nerava, od kojih je Mercenihovu pažnju posebno privukao neurotrofni moždani faktor (NMF)*. * Engl.: brain-derived neurotrophic factor – BDNF. (Prim. prev.)
Neurotrofni moždani faktor igra ključnu ulogu u ustaljivanju plastičnih promena nastalih u mozgu za vreme kritičnog razdoblja. Prema Mercenihovom mišljenju NMF to postiže na četiri različita načina.
„Bebe se podižu u sve bučnijem okruženju. Neki zvuci se neprekidno čuju“, kaže Mercenih. Beli šum je sada sveprisutan, stvaraju ga rashlađivači u našim elektronskim uređajima, klima-uređaji, grejni uređaji, motori automobila. Kako ta buka utiče na razvoj mozga, pitao se Mercenih.
Kada radimo nešto što zahteva istovremenu aktivnost određenih neurona, oni luče neurotrofni moždani faktor, koji učvršćuje veze među njima i „umrežuje ih“ obezbeđujući ubuduće njihovo pouzdano sadejstvo. NMF takođe podstiče nastajanje tanke masne obloge oko svakog neurona, koja pospešuje odašiljanje električnih signala.
U kritičnom periodu NMF aktivira Majnertovo bazalno jedro, deo našeg mozga koji nam omogućuje da usredsredimo pažnju, i održava njegovu aktivnost u toku čitavog trajanja kritičnog perioda. Pošto je uključeno, bazalno jedro ne samo što nam omogućuje da se koncentrišemo nego i da upamtimo proživljena iskustva, da se naše moždane mape izdiferenciraju i da se promene odigraju bez napora. „Kao da nam neki učitelj u mozgu kaže: ’Ovo je stvarno važno – ovo moraš da znaš za ispit iz života’“, kaže mi Mercenih. Bazalno jedro i sistem obraćanja pažnje Mercenih naziva modulirajućim sistemom upravljanja plastičnošću. Kada se taj neurohemijski sistem aktivira, on dovodi mozak u krajnje plastično stanje.
Guoping Feng, naučnik sa MIT-ja: Autizam u budućnosti može postati izlečiv
Četvrta i poslednja uloga koju igra neurotrofni moždani faktor, pošto dovrši učvršćivanje ključnih neuronskih spojeva, jeste pomoć u okončavanju kritičnog perioda. Kada su glavne neuronske veze uspostavljene, nastaje potreba za uspostavljanjem stabilnosti te otuda i za manjom plastičnošću sistema. Pošto je izlučena dovoljna količina neurotrofnog moždanog faktora, on dezaktivira bazalno jedro i okončava tu čarobnu epohu učenja bez uloženog napora. Od tada nadalje jedro se može aktivirati jedino kada se dogodi nešto važno, iznenadno ili novo, ili ako zaista uložimo napor da usredsredimo pažnju.
“Istraživanja o kritičnom periodu i neurotrofnom moždanom faktoru omogućila su Mercenihu da razvije teoriju koja objašnjava kako je moguće da toliki razni problemi sačinjavaju autizam kao celinu.”
Istraživanja o kritičnom periodu i neurotrofnom moždanom faktoru omogućila su Mercenihu da razvije teoriju koja objašnjava kako je moguće da toliki razni problemi sačinjavaju autizam kao celinu. Dok traje kritični period, smatra Mercenih, neke situacije prejako pobuđuju neurone kod dece genetski predisponirane ka autizmu, što izaziva preuranjeno lučenje neurotrofnog moždanog faktora u velikim količinama. Umesto da se učvršćuju samo važne veze među neuronima, ojačavaju sve one. Prevelike količine izlučenog neurotrofnog proteina prerano gase kritični period, zapečativši sve međuneuronske veze takve kakve jesu, i detetu ostaju desetine neizdiferenciranih moždanih mapa, zbog čega ovo i jeste pervazivni poremećaj u razvoju. Mozak ostaje preosetljiv i podložan preteranom uzbuđivanju. Dovoljno je da dete čuje samo jednu frekvenciju zvuka pa da odreaguje čitava slušna oblast mozga. Upravo na to liči ono što se događalo maloj Lorali, koja je morala da pokrije svoje „uši s ugrađenim pojačalima“ kada čuje muziku. Neka druga autistična deca preosetljiva su na dodir i strašno im je mučenje kada im etikete s unutrašnje strane odeće dodirnu kožu. Mercenihova teorija objašnjava i visok udeo epilepsije u autizmu: zbog preranog i prevelikog lučenja neurotrofnog moždanog faktora, mape mozga su loše izdiferencirane, a pošto je nediskriminativno učvršćeno mnoštvo međuneuronskih veza, čim se aktivira nekoliko neurona, može da se aktivira i čitav mozak. Time se takođe objašnjava zašto je kod autistične dece mozak veći – neurotrofni protein uvećava masne obloge oko neurona.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ZDRAVLJE
Baštovanstvo u školama u Holandiji – praktična nastava za celokupno zdravlje deteta
Prednost učenja kroz praksu i prave, primenjive primere, sigurno je najbolji način da deca zaista usvoje znanje. Primenjivanjem stečenog znanja i učenjem kroz praksu deca će lakše savladati gradivo, ali...
Svetski dan zdravlja 2024 – moje zdravlje, moje pravo
Od svog osnivanja na Prvoj zdravstvenoj skupštini 1948. godine, i od stupanja na snagu 1950. godine, proslava Svetskog dana zdravlja ima za cilj stvaranje svesti o određenoj zdravstvenoj oblasti koja...
Kako pokrenuti hormone koji čine da se osećamo srećnim?
Endorfin, serotonin i dopamin su tri glavna hormona koja dovode do osećaja sreće i zadovoljstva, a postoji nekoliko načina da se stimuliše njihovo lučenje. Faktori kao što su pravilna ishrana,...
Svetski dan spavanja 2024 – Pravo na kvalitetan san za svakog pojedinca
Ove godine je slogan Svetskog dana spavanja - Jednako pravo spavanja za globalno zdravlje! Cilj je da se ovim sloganom skrene pažnja na pravo svakog pojedinca na kvalitetan, redovan san,...
Hhh