Kako je počeo da razmišlja o onome što sam naziva „dečja katastrofa“ koju donosi autizam, u Mercenihu se pojavila intuitivna slutnja da je posredi možda nešto što se odigrava pogrešno u najranijem uzrastu, dok traje najkritičniji period.
Ako lučenje neurotrofnog moždanog faktora doprinosi autizmu i smetnjama u jezičkom razvoju, Mercenihu je bilo potrebno da shvati šta je uzročnik „preuzbuđenosti“ mladih neurona koja ih navodi da izluče velike količine ove hemijske supstance.
“Studija rađena s decom iz solitera iznad auto-puta Den Rajan u Čikagu utvrdila je da je inteligencija niža kod dece koja žive na spratovima bližim auto-putu”
Nekoliko proučavanja skrenulo mu je pažnju na uticaj koji može imati faktor životnog okruženja. Jedna uznemirujuća studija je pokazala da je koeficijent inteligencije kod dece sve niži što ona žive bliže izuzetno bučnom aerodromu u Frankfurtu. Slična studija rađena s decom iz solitera iznad auto-puta Den Rajan u Čikagu utvrdila je da je inteligencija niža kod dece koja žive na spratovima bližim auto-putu. Mercenih se zbog toga zapitao o novom činiocu rizika koji nosi moderno životno okruženje i koji možda utiče na sve, ali su mu posledice pogubnije po genetski predisponiranu decu – neprekidnoj buci u pozadini koju stvaraju razne mašine i motori i koja se često naziva bela buka ili beli šum. Beli šum sadrži mešavinu mnogih frekvencija i jako pobuđuje slušnu oblast kore velikog mozga.
„Bebe se podižu u sve bučnijem okruženju. Neki zvuci se neprekidno čuju“, kaže Mercenih. Beli šum je sada sveprisutan, stvaraju ga rashlađivači u našim elektronskim uređajima, klima-uređaji, grejni uređaji, motori automobila. Kako ta buka utiče na razvoj mozga, pitao se Mercenih.
Da bi ispitao ovu hipotezu, Mercenihov tim je izložio mladunčad pacova impulsima bele buke dok je trajao njihov kritični period i ustanovio da je to imalo razorno dejstvo na koru velikog mozga.
„Svakim impulsom pobuđujete čitavu slušnu oblast, svaki neuron u njoj“, kaže Mercenih. Iz istovremene aktivnosti tolikog mnoštva neurona proističe lučenje velike količine neurotrofnog moždanog faktora, a to, kao što je Mercenih i pretpostavio, dovodi do preuranjenog okončanja kritičnog perioda. Mape mozga ostale su kod malih pacova neizdiferencirane, a neuroni krajnje nediskriminativni, tako da ih je aktivirao zvuk bilo koje frekvencije.
Ova mladunčad pacova imala su predispoziciju prema epilepsiji upravo kao i autistična deca, otkrio je Mercenih, i dobijala su epileptične napade na zvuk normalnog ljudskog govora. (Kod ljudi koji boluju od epilepsije napade podstiču pulsirajuća svetla na rok koncertima. Pulsirajuća svetla sastoje se od mlazeva bele svetlosti, koja se takođe sastoji od više frekvencija.) Mercenih je sada imao model autizma utvrđen na životinjama.
“Nedavna proučavanja zasnovana na skeniranju mozga potvrdila su da kod autistične dece zaista postoje anomalije u mentalnoj obradi zvuka.”
Nedavna proučavanja zasnovana na skeniranju mozga potvrdila su da kod autistične dece zaista postoje anomalije u mentalnoj obradi zvuka. Mercenih smatra da neizdiferencirana kora velikog mozga objašnjava i njihove teškoće u učenju, zato što je deci s neizdiferenciranom moždanom korom vrlo teško da usredsrede pažnju. Kada se od njih traži da se koncentrišu na nešto, ova deca doživljavaju strahovitu zbunjenost i pometnju, i to je jedan od razloga što se često povlače od sveta u sopstvenu ljušturu. Prema Mercenihovom mišljenju, isti problem u nešto blažoj formi doprinosi i nekim rasprostranjenijim poremećajima pažnje.
Sveštenik snimio film da bi obelodanio probleme autistične dece i njihovih roditelja
Za Merceniha se sada postavljalo pitanje može li se išta učiniti da se po završetku kritičnog perioda neizdiferencirane moždane mape dovedu u normalno stanje. Ako bi njegov tim i on uspeli u tome, bila bi to nada za autističnu decu.
Izlaganjem belom šumu najpre su uzrokovali neizdiferenciranost slušnih mapa kod mladunčadi pacova. Zatim su oštećenje popravili vraćajući mapama normalnu diferenciranost pomoću jednog po jednog potpuno uprošćenog tona. Ovim vežbama su zapravo čak podigli diferenciranost mapa iznad normalnog nivoa. „Upravo to pokušavamo da postignemo i kod autistične dece“, kaže Mercenih.
Mercenih trenutno radi na prilagođavanju programa Fast ForWord za potrebe autistične dece, čime je pomogao maloj Lorali.
Odlomak iz knjige „Prilagodljivi mozak“ Normana Dojdža (Laguna, 2015)
Priče o ličnim pobedama koje prevazilaze naučna saznanja o mozgu.
„Moć pozitivnog mišljenja konačno dobija i naučnu potvrdu. Ovo je štivo koje vam menja svest, podstiče na čuda, pobija stvarnost, prekoračujući jaz između nauke i popularne psihologije.“ New York Times
„Fascinantno. Dojdžova knjiga je upečatljiv i optimističan portret beskonačne prilagodljivosti ljudskog mozga.“ Oliver Saks
Otkriće da su misli u stanju da promene strukturu i način funkcionisanja našeg mozga, čak i u poznom životnom dobu, najvažniji je proboj na polju neurologije u poslednja četiri veka. U ovoj revolucionarnoj knjizi koja se bavi pitanjima mozga doktor Norman Dojdž, psihijatar, psihoanalitičar i veoma popularan pisac, predstavlja podjednako vrsne naučnike koji zastupaju neuroplastičnost kao novi pravac u neurologiji i ljude čiji su život ovi naučnici preobrazili i pomogli im da postignu zapanjujuća poboljšanja. U ovoj knjizi pronalazimo i principe koje svi mi možemo da primenimo i dramatičnu zbirku konkretnih slučajeva – žrtve moždanog udara koje su postigle izlečenje, ženu koja se rodila sa samo jednom polovinom mozga, ali je uspela da je preprogramira tako da funkcioniše kao celina, ljude koji su uspeli da prevaziđu ometenosti u učenju i emocionalnom razvoju, da povećaju koeficijent svoje inteligencije ili otklone posledice starenja mozga.
„Prilagodljivi mozak nosi veliki značaj za sva ljudska bića, kulturu, učenje i istoriju.“ New York Times
„Čitaoci će poželeti da naglas iščitavaju čitave pasuse i da potom daju knjigu još nekome kome će biti korisna… Ovo je delo koje povezuje naučno eksperimentisanje s ličnim pobedama, izazivajući najiskrenije divljenje.“ Washington Post
„Lucidno i potpuno opčinjavajuće. Dojdž izlaže jasno, elegantno i živopisno… Delo koje u podjednakoj meri donosi zadovoljstvo i umu i srcu.“ Chicago Tribune
„Izvrsno. Nenadmašno. Progutao sam knjigu.“ V. S. Ramačandran, direktor Centra za istraživanje mozga i saznajnih sposobnosti Kalifornijskog univerziteta u San Dijegu i autor knjige Fantomi u mozgu: ispitivanje misterija ljudskog uma
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ZDRAVLJE
Svetski dan spavanja 2024 – Pravo na kvalitetan san za svakog pojedinca
Ove godine je slogan Svetskog dana spavanja - Jednako pravo spavanja za globalno zdravlje! Cilj je da se ovim sloganom skrene pažnja na pravo svakog pojedinca na kvalitetan, redovan san,...
Doc. dr Branislava Teofilović: Doručak je najvažniji obrok – evo zašto deca ne bi trebalo da ga preskaču
Doručak je najvažniji obrok (obezbeđuje oko 20% dnevnih energetskih potreba) i igra ključnu ulogu u ishrani dece jer pruža organizmu potrebnu energiju za početak dana. Poželjno je da sadrži složene...
Večera kod dece – podrška noćnom rastu i razvoju (+predlozi zdravih obroka pred spavanje)
Večera je još jedan bitan obrok za decu, pružajući im poslednju priliku tokom dana za unos potrebnih nutrijenata. Večera ne treba da bude preobilna i treba da bude bar 1,5-2h...
Ručak kod dece – važan deo ishrane (+predlozi obroka)
Ručak je važan deo ishrane dece jer pruža ključne nutrijente potrebne za njihov rast, razvoj i dobro zdravlje. Evo nekoliko razloga zašto je ručak važan kod dece: Nutritivna potpora: Ručak...
Hhh