Deci ne treba dresura i prevaspitavanje, treniranje poslušnosti. Štaviše, poželjno je i neophodno da preispituju društvene norme i vrednosti. Ali sve to će pasti u vodu ako vide vas kako radite jedno a pričate drugo, ako vas uhvate u laži, prevari…
Dragi roditelji saborci, neophodno je osvestiti da “udri i što moje dete da bude poslednje, jadno…” ne dovodi ni u ovoj ni u paralelnoj realnosti do željenog ishoda. Šizofrene poruke tipa “nije ispravno da prepisuješ i varaš na kontrolnom ali je u redu da slažemo nastavnicu da si bio bolestan a ne lenj i nepripremljen za pismeni” dovode do stvaranja zbunjene i moralom zaobiđene osobe!
Zato, kada vaša deca preispituju i pokazuju zabrinutost zbog svakodnevnih etičkih i političkih pitanja, kao što su: nepravde, nasilja, zagađenja, životinjskih prava i tako dalje, posvetite im se, ne uzimajte olako i sa podsmehom njihova gledišta, uverenja i emocije. Razgovarajte sa njima, postavljajte im pitanja i moralne dileme. Iznenadiće vas njihova, možda, i kristalnija percepcija života i odnosa. Jedino mi svojim primerom a ne pukim teoretisanjem možemo dovesti do usvajanja moralnih principa kod dece. Ako ste u međuvremenu osvestili da ponekad više ličite na saučesnike nemorala i advokate “lošizma”, zaustavite se. Ne vaspitavajte nemoralom!
Piše: Kata Granata
Izvor: ICB Mother
Ja se u potpunosti slazem,ali se plasim da ce mnogi roditelji procitati tekst i pomisliti: ma sta opet neko nesto pametuje…kakvo je vreme, deca su nam dobra…i td…
Plasim se da roditelji uopste ne primecuju gde grese i ne prihvataju svoje greske. Mislim da tolika doza sebicnost, samozivosti i nezrelosti nikada nije postojala u porodicama, medju roditeljima, kao danas.
Mozda nekada ljudi nisu imali sva prava,ali su imali pravac kojim su isli. Nadali su se mnogi da ce ,kad im se pruzi sva sloboda, znati da zadrze taj pravac.
Nazalost, nije bas tako..