Ostala sam prilično zbunjena kada su svi na moje pitanje šta je to tradicionalna ruska kuhinja odgovarali da to u stvari i ne postoji. Ruska kuhinja je internacionalna, pošto se razvijala vekovima u kontaktu sa različitim kulturama.
Čaj – nacionalno piće
Tradicionalna ruska pića su uglavnom domaća, i nisu prisutna u drugim zemljama. Tu spadaju sbiten (piće na bazi meda koje može biti alkoholno i bezalkoholno), kvas na bazi hleba i voća, mors (na bazi voća), voćni kompoti i biljni čajevi. Crni i zeleni čaj su stigli u Rusiju iz Kine u XVII veku, a Rusi su toliko postali naklonjeni čaju da je postao nacionalno piće. Većina stanovnika Rusije pije čaj više puta dnevno: posle doručka, ručka i večere, ili posebno sa pecivom.
Ruska kuhinja je dostigla svoj vrhunac u XVIII i XIX veku, u doba Petra Velikog i gala prijema. U tom periodu se ruska kuhinja obogaćuje rafiniranijim evropskim receptima i stiče više pompe i raznolikosti.
Najveći uticaj je stigao iz francuske kuhinje: ruski plemići angažuju strane kuvare koji ne samo da ovladavaju specifičnostima pripremanja ruskih jela, već ih interpretiraju na umetnički način, stvarajući kulinarska remek dela.
Uspon nacionalnih jela
Zahvaljujući razvoju železnice u Rusiji krajem XIX veka, i recepti iz udaljenih mesta ogromne zemlje, koja su ranije bila nedostižna, počinju da se primenjuju u restoranima glavnog grada. Tako mnoga regionalna jela postaju nacionalna: pelmeni sa Urala i iz Sibira, kurnik sa Dona, jela od krupne divljači, konjsko mleko kumys… Sa jačanjem sovjetske države pojačao se priliv tradicionalnih jela susednih naroda: uzbečki pilav, ćufte lulia-kebab, ražnjići šašlik, ukrajinski boršč i lardo slanina.
Sovjetska kuhinja se nije odlikovala samo nacionalnom različitošću, već i socijalnom: za funkcionere iz različitih struktura države bili su lako dostupne prefinjenije namirnice kao crni kavijar, jesetra, buzhenina (šunka), dok se običan narod zadovoljavao skromnijim asortimanom, gde su omiljeni bili različiti kiseli proizvodi (turšija), sastavljeni od voća i povrća u konzervi i zimske salate od barenog povrća, jaja, ribe ili mesa, koji su preliveni omiljenim sosom od majoneza: ruska salata ili salata Olivie (ime francuskog kuvara koji ju je izmislio), haringa „pod krznom“, salata Mimoza, i druge.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KULTURA ISHRANE
Prijavite se za novi besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, podstičemo...
Prijavite se za besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem - Lepim Brkom, podstičemo...
Kako smo u našoj kući rešili problem probirljivosti u jelu
Piše: Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut Pre nego što sam dobila decu, naravno, imala sam samopouzdanje i roditeljsko umeće i mudrost jer sam kao psiholog i kao neko ko...
Dr Perišić: Pileća džigerica zdrava za decu, ostale pune teških metala
Pojedini nutricionisti pileću džigericu nazivaju čak i otrovom zbog visokog sadržaj holesterola i masti, dok oni starijeg kova tvrde da je odlična za krvnu sliku i da je treba davati...
Nema komentara.