Istrajnost
Međutim, čak se i Anđela Dakvort slaže da samokontrola ima svojih ograničenja. Iako će nam samokontrola poslužiti kao odličan pokazatelj ko će završiti srednju školu a ko neće, neće nam, kaže ona, mnogo pomoći da predskažemo ko će izumeti nove tehnologije ili režirati film za Oskara. I nakon što je 2005.objavila u časopisu Sajkolodžikal sajens revolucionaran rad o upoređivanju samokontrole i koeficijenta inteligencije, Anđela Dakvort je sve jasnije shvatala da samokontrola nije pokretač uspeha za kojim traga. Kao primer poslužila joj je sopstvena karijera. Prema spoljašnjim pokazateljima bila je vrlo inteligentna, a morala je priznati i da je izrazito samodisciplinovana: ustajala je rano, bila marljiva, završavala poslove u predviđenom roku, redovno je vežbala. I mada je nesumnjivo bila uspešna – retko koji doktorant objavi na prvoj godini studija rad u uglednom časopisu kao što je Sajkolodžikal sajens – početak njene karijere obeležilo je šetkanje od jednog posla do drugog, što znači da nije bila dovoljno usmerena ka jednom cilju kao, recimo, Dejvid Levin, koji je već s dvadeset dve godine znao šta hoće da radi i otad se uporno drži zacrtanog puta, prevazilazeći mnoge prepreke i stvorivši, zajedno s Majklom Fajnbergom, mrežu uspešnih čartiranih škola u kojima su se iškolovale hiljade đaka. Anđela Dakvort je imala utisak da Levin, koji je bio približno njenih godina, poseduje odliku koja njoj nedostaje: sa strašću se predaje jednom cilju i ne smiruje se dok ga ne dostigne. Kako je morala nekako krstiti tu osobinu, odlučila se za istrajnost.
U vreme kad je radila s Krisom Pitersonom, koji je sa Seligmanom napisao knjigu Snage i vrednosti karaktera, Anđela Dakvort je konstruisala test za merenje istrajnosti, koji je nazvala skala istrajnosti. Ovaj prividno lak test sastoji se od dvanaest kratkih tvrdnji i ispitanik treba da proceni u kojoj meri se one odnose na njega; neke od njih su: „Ponekad mi nove zamisli i projekti odvlače pažnju od onoga što radim“, „Ne obeshrabruju me neuspesi“, „Vredan sam radnik“ i „Sve što počnem, to i završim“.
Ispitanik procenjuje tačnost svake tvrdnje na petostepenoj skali, na kojoj 5 znači „potpuno se slažem“, a 1 „uopšte se ne slažem“.Iako za rešavanje testa, koji se isključivo oslanja na samoopažanje ispitanika, nije potrebno više od tri minuta, kad su ga Anđela Dakvort i Piterson isprobali na terenu, ispostavilo se da se njim odlično predviđa uspeh ispitanika u budućnosti. Istrajnost je, utvrdila je ona, tek površno povezana s koeficijentom inteligencije – kao što postoje istrajni pametnjakovići, tako postoje i istrajni glupaci – ali studenti Pena koji su postigli visok rezultat na testu istrajnosti imali su odličan prosek, čak i onda kad su ih jedva primili na koledž. Pomoću skale istrajnosti Anđela Dakvort je utvrdila da će na Nacionalnom takmičenju u pravopisu deca s najvećim skorom poslednja ispasti. Ali od svega je najzanimljivije kad su Anđela Dakvort i Piterson zadali skalu istrajnosti grupi od preko hiljadu i dvesta guštera koji su po prijemu na vojnu akademiju Vest Point započinjali iznurujuću letnju obuku poznatu kao Zveri iz kasarne. Da bi predvidela ko će uspeti da preživi stroge zahteve Vest pointa, vojska ima svoj složen metod evaluacije novajlija i izračunavanja takozvanog kadetovog opšteg skora; u njega ulazi kandidatovo akademsko postignuće, procena fizičke spremnosti i predvodničkog potencijala. Ali ispostavilo se da ne postoji tačniji pokazatelj za to koji će kadet preživeti iznurujuću obuku a koji neće od upitnika za merenje istrajnosti od dvanaest stavki Anđele Dakvort.
Kvantifikacija karaktera
Pošto su se obratili za savete o karakteru Anđeli Dakvort i njenim kolegama, Dejvid Levin i Dominik Randolf lako su prihvatili stanovište da su samokontrola i istrajnost najvažnije karakterne crte koje njihovi učenici treba da poseduju. Ipak nisu bili ubeđeni da su to jedine važne odlike. Seligmanov i Pitersonov spisak od dvadeset četiri osobine delovao je, međutim, isuviše glomazno i teško bi se mogao prevesti u praktičan sistem nastave za škole. Stoga su Levin i Randolf zamolili Pitersona da suzi listu na one s kojima se može raditi, te je Piterson na osnovu svojih istraživanja izdvojio skup karakternih snaga kojima se posebno dobro predviđaju životno zadovoljstvo i visoko postignuće. Posle manjih prekrajanja, na konačnoj listi našlo se sedam odlika:
istrajnost
samokontrola
elan
socijalna inteligencija
zahvalnost
optimizam
radoznalost
Odlomak iz knjige „Tajna uspešne dece“ Pola Tafa (Laguna, 2013.) Tekst prenosimo uz dozvolu izdavača.