Nadređeni procenjuju svoje zaposlene isto kao i nastavnici svoje đake. Slabe ocene daju veoma kreativnim i samostalnim radnicima dok visoko vrednuju one koji su izrazito taktični, tačni, nesamostalni i sposobni da odlažu zadovoljstvo.
10. Istrajnost
Međutim, čak se i Anđela Dakvort slaže da samokontrola ima svojih ograničenja. Iako će nam samokontrola poslužiti kao odličan pokazatelj ko će završiti srednju školu a ko neće, neće nam, kaže ona, mnogo pomoći da predskažemo ko će izumeti nove tehnologije ili režirati film za Oskara. I nakon što je 2005.objavila u časopisu Sajkolodžikal sajens revolucionaran rad o upoređivanju samokontrole i koeficijenta inteligencije, Anđela Dakvort je sve jasnije shvatala da samokontrola nije pokretač uspeha za kojim traga. Kao primer poslužila joj je sopstvena karijera. Prema spoljašnjim pokazateljima bila je vrlo inteligentna, a morala je priznati i da je izrazito samodisciplinovana: ustajala je rano, bila marljiva, završavala poslove u predviđenom roku, redovno je vežbala. I mada je nesumnjivo bila uspešna – retko koji doktorant objavi na prvoj godini studija rad u uglednom časopisu kao što je Sajkolodžikal sajens – početak njene karijere obeležilo je šetkanje od jednog posla do drugog, što znači da nije bila dovoljno usmerena ka jednom cilju kao, recimo, Dejvid Levin, koji je već s dvadeset dve godine znao šta hoće da radi i otad se uporno drži zacrtanog puta, prevazilazeći mnoge prepreke i stvorivši, zajedno s Majklom Fajnbergom, mrežu uspešnih čartiranih škola u kojima su se iškolovale hiljade đaka. Anđela Dakvort je imala utisak da Levin, koji je bio približno njenih godina, poseduje odliku koja njoj nedostaje: sa strašću se predaje jednom cilju i ne smiruje se dok ga ne dostigne. Kako je morala nekako krstiti tu osobinu, odlučila se za istrajnost.
U vreme kad je radila s Krisom Pitersonom, koji je sa Seligmanom napisao knjigu Snage i vrednosti karaktera, Anđela Dakvort je konstruisala test za merenje istrajnosti, koji je nazvala skala istrajnosti. Ovaj prividno lak test sastoji se od dvanaest kratkih tvrdnji i ispitanik treba da proceni u kojoj meri se one odnose na njega; neke od njih su: „Ponekad mi nove zamisli i projekti odvlače pažnju od onoga što radim“, „Ne obeshrabruju me neuspesi“, „Vredan sam radnik“ i „Sve što počnem, to i završim“.
1 komentar.