Montesori metod: Kako da odgajite samostalno dete
Sad bih se vratila malo na teoriju. Postoji mnogo definicija inteligencije i normalnosti koje se spominju u psihologiji. Gotovo u svim definicijama inteligencije se ističe da je to sposobnost snalaženja u novim situacijama. Definicije normalnosti nisu tako homogene, neke izjednačavaju normalnost sa odsustvom psihopatoloških simptoma, neke je poistovećuju sa socijalno prilagođenim ili prihvatljivim ponašanjem, kao prosečnost. Meni lično, najbliža je Frojdova definicija koja o normalnosti govori kao o sposobnosti da se radi i voli.
Današnji roditelji, dok su im deca mala ne razmišljaju puno o tome šta njihova deca zanaju da rade od kućnih poslova, često deca i nemaju nikakve svakodnevne obaveze u kući. Mnogi roditelji i ne veruju da je njihovo dete sposobno da obavi bilo kakvu kućnu obavezu.
Zanimljivo mi je da današnji roditelji, dok su im deca mala ne razmišljaju puno o tome šta njihova deca zanaju da rade od kućnih poslova, često deca i nemaju nikakve svakodnevne obaveze u kući. Mnogi roditelji i ne veruju da je njihovo dete sposobno da obavi bilo kakvu kućnu obavezu. Ovo najčešće objašnjavaju da je to suviše opasno da dete može da se npr. opeče, iseče nožem, da razbije, da pokvari, da ako bi se dete recimo samo oblačilo to bi trajalo predugo i onda bi svuda kasnili ili da dete ne treba da radi ništa dok je dete zato što će to kasnije imati kao obavezu ceo život. Nedavno na sajtu “Detinjarije” o ovome su mi posvedočili i komentari nekih roditelja na spisak kućnih obaveza kojima je dete doraslo na pojedinačnim uzrastima, počevši već od 2 godine, a koji je sačinjen na osnovu Montesori teorije i prakse.
