Da li je i Srbija, kao i većina zapadnih zemalja, upala u zamku produžene adolescencije. Zbog nezrelosti sve češće pucaju veze i brakovi. Danas deca ranije ulaze u pubertet, a adolescencija duže traje
I psihoterapeut dr Zoran Milivojević glavni problem vidi u roditeljima. Dominantan način vaspitanja, kaže, usmeren je na to da dete bude srećno, a to podrazumeva da mu roditelji ispunjavaju želje da bi bilo zadovoljno. Tako je uvreženo mišljenje postalo da je roditelj dobar samo ako je dete srećno.
– A cilj roditelja, u stvari, jeste da pripreme decu za samostalan život u ljudskom društvu. Dakle, da dete bude istovremeno i samostalno i socijalizovano. Mnogi roditelji su, međutim, zavedeni idejom o dečjoj sreći kao cilju, pa su deca nepripremljena za “veliki svet”. Gledaju roditelje kako se muče radeći, da bi ih usrećili, i misle “nije dobro biti odrastao” – kaže Milivojević.
Oni ne žele da odrastu i suoče se sa problemima i odgovornošću. Zato, ako studiraju, često godinama vuku ispit ili dva. Mladi ljudi su, smatra Milivojević, infantilni, egoistični, narcisoidni, bez empatije prema drugima. Kod kuće su obožavani, pa imaju krajnje ulepšanu sliku o sebi, ali rezultati nedostaju. Pošto su inteligentni, za svoje neuspehe krive druge – roditelje, školu, poslodavce:
– Nisu u stanju da održe duže veze, loši su radnici jer nemaju radne navike, često su i loši roditelji jer nisu navikli da se odriču zbog drugih.
Takođe su se obrazovali isključivo za ono što vole (npr. umetnosti), pa je danas cela jedna generacija stasala a da nije u stanju da obezbedi sebi životni standard koji su imali njihovi roditelji. Mnogi to i ne žele. Zato u Srbiji imamo fenomen mladih koji neće da rade za 500 evra, jer im je malo (posledica precenjenosti kod kuće), ali ih nije sramota da krckaju majčinih 250 evra.- Imamo i poseban fenomen roditelja koji vezuju svoju decu za sebe i dom, jer su razočarani svojim partnerskim odnosom. Ostaju u braku samo zbog dece, a kada ona dođu u period kada bi trebalo da se odvoje, roditelji to “sabotiraju”, ne daju im “psihološku dozvolu” da odu – zaključuje Milivojević.
Na sve to sociolozi konstatuju da čovečanstvo, uključujući i našu zemlju, sve više postaje zajednica nezrelih jedinki koje tragaju za zadovoljstvima. Takve jedinke su savršeni potrošači koji će i poslednju paru dati za simulaciju sreće, i njima je lako manipulisati.
DISCIPLINA I SAMODISCIPLINA
Ljudski mozak je plastičan i on se razvija u zavisnosti od spoljnih stimulacija, kaže Zoran Milivojević. To se vidi već kod tromesečnih beba. Zato nije čudno, s obzirom na vaspitanje i način života, da mozak 25-godišnjaka više liči na mozak tinejdžera nego odrasle osobe.
– Samokontrola nastaje tako što roditelj u početku kontroliše dete, dok se kod njega ne razvije samokontrola. Disciplina se vremenom pretvara u samodisciplinu. To deci sve više fali – konstatuje ovaj psihoterapeut.
V. Crnjanski Spasojević
Izvor: Novosti
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
Postoji jedna stvar koja je činjenica: mladi se danas kasnije osamostaljuju, stupaju u brak i tome slično nego ranije. To je evidentno i kod nas, i na zapadu. U SAD su uporedili koliko u proseku zarađuju zaposleni u 20-im danas, sa time koliko su zarađivali zaposleni njihove starosti 80-ih; zatim su uporedili cene stanovanja i druge životne troškove sada i tada. Zaključili su sledeće: mladi danas kasnije dostižu određene životne “ciljeve” zato što su oni postali, spram njihovih primanja, mnogo skuplji! I to u SAD, gde ima više posla, više para i više prilika. Kod nas je situacija po mlade samo još gora: prijateljica je godinu dana volontirala u državnoj ustanovi koju neću imenovati; na kraju je dobila da zamenjuje koleginicu, koja je valjda trudna. Plata? Ispod 200€, a ima visoku spremu! Kum mi se prošle godine preselio u Nemačku. Njegova sestra još ranije. Moja sestra od tetke će uskoro: završila medicinu, specijalizirala, i zatim preko dve godine volontirala! Da li zaista mislite da neko od njih ne bi radio za 500€?! Pokušavam da shvatim odakle to autorima, i samo mogu da pretpostavim da pokušavaju sami sebe i svoje vršnjake da uvere u to, jer bi u suprotnom morali da se suoče sa činjenicama koje sam naveo na početku: da je generacija autora članka dovela društvo u takvo stanje u kome velika većina mladih nema šanse da se osamostali do znatno poznijeg uzrasta nego što je njima omogućila generacija njihovih roditelja!
Slazem se sa autorom, zakasnela adolescencija i diktat produzene rane mladosti defekti su koji odavno pogadjaju Evropu, kao i USA, uzroci u porodici, skolstvu filmovima, itsl. Medjutim, postoji, bar na ovim prostorima, veliki broj ljudi svestrano obrazovanih, zrelih, sa magisterijumima i doktoratima (ne mislim na master studije i PhD, nego na prave fakultete sa pravim profesorima, pre nego sto ih su ih bolonjeze studije i hiperprodukcija odlikasa unistili), koji rade za minimalne svote, zive sa roditeljima. Ne zato sto su nezreli ili razmazeni, vec zato sto plata sa punim radnim vremenom, ni pre odbitka od 10%, nije bila dovoljna ni za mesecni najam garsonjere, a vec placanje troskova, odlazak na krvavo zasluzeni odmor, pracenje desavanja u kulturi su misaona imenica. Dakle, kada se govori o tome da nekog izdrzavaju roditelji, strogo treba razlikovati prerasle adolescente koji studiraju po deset do dvadeset godina i zrele ljude, ostvarene i afirmisane u svom poslu, koji su prinudjeni da zive kod roditelja i s njima dele sve troskove. Obavestite se o platama u prosveti i kulturi, a onda govorite o zivotu kod roditelja. Ostalo potpisujem.
Ne znam samo ko,u Srbiji radi za 500 evra, kako,vas nije sramota da objavljujete ovakve tekstove!