Iz ugla jedne tinejdžerke: “Mama, tata, šta mislite o tome da se vakcinišem?“
Dadoše mi onu „skuplju“, moderniju… Ma ok. Daj šta daš samo da se više rešimo korone, maski, testova…
Dadoše mi onu „skuplju“, moderniju… Ma ok. Daj šta daš samo da se više rešimo korone, maski, testova…
Kaže čitateljka „A šta ako je jedan roditelj glup a drugi pametan?“ E… to je jedna velika muka. Baš, baš…
Pametni roditelji ne moraju da čitaju ovaj tekst. Šta pametnom roditelju može da kaže neka klinka od sedamnaest godina?
Nisam ja rođena posebna već me on pravi posebnom. I nije mi sve što imam dao život nego otac. A mnogo toga nije ni morao.
Dragi moji, ko vas ubeđuje da je „demokratija“ super? Ko vas laže da je normalno da svako radi šta hoće? Ko je izmislio da se odsustvo stida zove „moja prava“?
Sponzoruša je nasledni gen sa kojim se ne rađamo. Njega razvijate vi, baš vi koji sve lepo ponižavate i nazivate ružnim imenom
Devojčice i devojke, usporite i pogledajte oko sebe. Mnogo je nevidljivih dečaka, divnih. Kao sve što je vredno i retko, ni oni se ne vide tako lako.
Vidite da mnogo znam o braku, ali jedan detalj mi nikako nije jasan. Koji je to tačno trenutak kada iz bajke pređete u basnu?
Na jednom trgu ruža, negde na Balkanu, rastu pupoljci iz Srbije. Najlepša su slika Srbije, njena sloboda, snaga i hrabrost.
Zbog nečije odluke das mo manje bitni čeka nas deset dana karantina. Svi planovi su pali u vodu.