Tolstojevih deset pravila vaspitanja

Principi njegovog vaspitanja i obrazovanja bili su za 19. vek nešto sasvim novo, pre svega zbog činjenice da se pisac vodio samo jednom idejom – teorijom slobodnog vaspitanja.

Razvijati maštu

Vaspitanje i obrazovanje nije samo proučavanje udžbenika. Pisac je primetio da na formiranje ličnosti deteta utiče sve što ga okružuje: „dečje igre, patnje, roditeljske kazne, knjige, rad, učenje pod moranje ili slobodno, umetnost, nauke, život – sve nas oblikuje“. Učeći o svetu, dete razvija maštu i stvaralačke sposobnosti. Tolstoj je smatrao ogromnom greškom učenje po planu i programu, i da umesto toga dete samo treba tek usmeriti u proučavanju sveta u svoj njegovoj raznolikosti.

- Advertisement -

„Sve uzvišene sposobnosti: maštanje, stvaralaštvo, mišljenje u školskom sistemu ustupaju mesto nekim drugim poluživotinjskim sposobnostima: proizvoditi zvuk nezavisno od slike, brojati redom i učiti reči bez mogućnosti da se u mašti povežu sa nekim prizorima – rečju [današnje školovanje] svodi se na gušenje svih uzvišenih sposobnosti zarad razvijanja samo onih koje odgovaraju školskom programu.“

 

Učiti s razumevanjem

Slobodno obrazovanje bilo je neprihvatljivo za gimnazije i univerzitete 19. veka, gde su učenici bili primorani, često pod pretnjom telesnog kažnjavanja, da pamte gradivo. Tolstoj je obrazovni proces sprovodio bez prinude i trudio se da podučava tako da dete uživa u učenju. Pisac je glavne savete za učitelje sakupio u brošuri Opšte napomene za učitelje, gde je preporučio pomno praćenje mentalnog i fizičkog stanja učenika, a umesto suvoparnih termina, deci treba preneti utiske.

„Da bi đaku gradivo bilo razumljivo i zanimljivo, izbegavajte dve krajnosti: ne govorite učeniku o onome što on ne može znati i shvatiti i ne učite ga ono što on zna ponekad i bolje od učitelja. … Da bi poverovao u istoriju i geografiju, prenesite mu istorijske i geografske utiske. Pričajte učeniku do najsitnijih detalja o zemljama i istorijskim događajima o kojima mnogo znate.“

spot_img

Najnovije

Dečija igra kao tihi, ali snažan oblik komunikacije – zašto je važno da roditelji nauče da slušaju

Roditelji koji su spremni da uđu u detetovu igru, ne kao vođe, nego kao pažljivi saputnici, postaju saveznici u njegovom emocionalnom svetu. Kroz nežna, otvorena pitanja mogu dobiti uvid u ono što se dete doživljava iznutra. 

Dečiji crteži nisu samo umetnički izraz, već način emocionalne regulacije

Kad dete crta, ono ne stvara samo sliku — već priča priču o sebi, svojim mislima i osećanjima.

Mjuzikl „Sela sam, pa šta“ osvetljava nasleđenu grižu savesti i pogrešno shvaćenu brigu

Kroz upečatljive scene, songove i ples, publika svedoči kako se nerealna, nesvesno nasleđena i često besmislena očekivanja uvlače u porodični i društveni život i oblikuju odnose između baka, mama, ćerki — ali i sinova i očeva.

Evo kako jedna rečenica može da smiri tantrum kod deteta i da mu osećaj sigurnosti

Stručnjakinja otkriva šta najbrže i najefikasnije zaustavlja izlive besa kod dece.

Stručnjak: Veliko NE svakodnevnim vannastavnim aktivnostima

Odlomak iz priručnika Podrška detetu koje se bavi sportom – šta to znači, Snežane Golić.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img