Prevashodno razvijati čovečnost
„Deca ne gledaju vaspitača kao oličenje intelekta, nego kao čoveka“, pisao je Tolstoj. Najmanje što odrasli može preneti detetu jesu znanja, pravila, nauka. Posmatrajući roditelje i učitelje, deca donose zaključke o tome šta znači biti dobar čovek, kako se ponašati u društvu i po kojim zakonima živeti. Dečija pronicljivost se ne može prevariti ni znanjem ili pravilima.
„Decu nećeš prevariti, ona su pametnija od nas. Mi želimo da im dokažemo kako sve znamo, a njih to uopšte ne interesuje – ona žele da znaju da li smo čestiti, pravedni, dobri, saosećajni, imamo li savesti – i nažalost izuzev našeg nastojanja da im pokažemo kako nepogrešivo sve znamo, vide da i nema ništa drugo.“
Živeti valjano
Deca su po prirodi čista, nevina i bezgrešna. Odrastajući, ona uče o svetu, fokusirajući se pre svega na ponašanje roditelja i bliskih ljudi. Stoga glavni zavet ukupne Tolstojeve pedagogije glasi: na prvom mestu treba usavršavati sam sebe pa tek onda brinuti o vaspitanju mladih pokolenja.
„Smatram da se vaspitanje svodi na to da i sam živiš valjano, to jest da se razvijaš, vaspitavaš – ljudi jedino time utiču na druge, vaspitavaju ih. Tim pre na decu za koju su vezani. Biti pravedan i pošten prema deci, bez skrivanja onoga što ti se dešava u duši – to je jedino vaspitanje.“
Odabrala i prevela: Vesna Smiljanić Rangelov
Izvor: culture.ru
Izvor: Detinjarije.com
