12. Kako bi malo dete bilo tiše, snizite svoj glas umesto da ga povisite
Na ovaj način dete će se fokusirati na ono što mu govorite. Možete problem učiniti i zabavnim. „Želiš li čuti što ćemo sada raditi, skači na jednoj nozi“. Najmlađe će ovakve igrice oduševiti.
13. Prvo pazite na sebe, a onda na dete
Ako želite da budete što bolji roditelj, prvenstveno morate voditi računa o sebi. Roditelji koji sami sebe lišavaju odmora, hrane i zabave radi dece, u stvari nikom ne čine dobro. Mnogi roditelji osećaju krivicu jer puno rade pa svo slobodno vreme žele da posvete deci. Ali, takvo ponašanje često rezultira emocionalnom i fizičkom iscrpljenošću. Izdvojiti vreme za sebe vrlo je važno, pa makar to bilo i samo 15 minuta opuštajuće, tople kupke.
- Advertisement -
Izvor: Zadovoljna / Moj pedijatar
Ne znam zasto nema komentara da ovaj divan tekst. Slazem se sa svime sto je navedeno. Zalosno je sto se danas vidja veoma malo roditelja koji ovako vaspitavaju svoju decu. Uglavnom, kad dobiju dete, zivot pocne da im se okrece iskljucivo oko njega, a zanemaruju druge aspekte. Zene pogotovo. Zato nije retkost da deca predugo ostaju u roditeljskoj kuci i da zenska deca ne zele da udju u brak kad za to dodje vreme, bas zato da ne bi postale robinje kao njihove majke, jer su celog zivota imale takav primer u kuci, a muskarci od zena ocekuju da se ponasaju isto kao i njihove majke, pa cesto ostaju sami, ne mogavsi, srecom, da nadju devojku koja bi pristala na takav zivot.
Zbog dobrobiti svoje dece, ne mazite ih suvise i dozvolite im da pogrese, da onda to shvate i isprave, da bi kasnije postali osobe na koje se svako moze osloniti, a naravno i vi, roditelji. Jednom sam u komentarima na neki tekst procitala da je sebicno radjati decu samo zato da bi u starosti imao ko da brine o vama, ali to je plitko razmisljanje. Ljudi od 20-30 godina ne razmisljaju ko ce ih gledati u starosti da bi im to bio motiv za radjanje dece, ali zamislite koliko je omasio u zivotu roditelj koji je odgajio decu koju nije briga kako je i gde zivi njihova majka ili otac, je li zdrav ili bolestan, je li uopste ziv. Valjda je normalno da deca brinu o roditeljima kad sami to ne budu mogli. Naravno, ne da zapostave svoj zivot zbog toga, ali i ne biti sebican i reci: „Ma, bas me briga!“ Izvrtanje roditeljstva nekim nezrelim osobama pruza razloge sto to nisu i sami ucinili u svom zivotu, ali to treba da zadrze za sebe i dozvole nekim mladim, jos neformiranim licnostima, da na osnovu primera iz svog okruzenja donesu odluku hoce li jednog dana postati roditelji, bez zlonamernih komentara kako su deca obaveza, unistavanje sopstvenog zivota. To nije tacno, deca su obaveza i zadovoljstvo, zrtvovanje i nagrada, ljubav i zahvalnost Bogu sto ih imamo!