Mi, roditelji,smo osobe kojima autoritet pripada po prirodnom ustrojstvu stvari i za to nam nisu potrebni ničija saglasnost ni odobrenje, pa ni oni našeg mališana.
Objašnjavati roditeljima poput Matijinih ili Sanjinih kako to što rade nije dobra ideja i zbog čega to nije dobro jeste gubljenje vremena jer su oni uglavnom zadovoljni i sobom i svojim detetom. Jednom rečju, oni nemaju utisak da bilo šta treba da promene. Upravo kod takvog tipa roditelja možete videti kako su spremni da žustro i strastveno brane svoj „pedagoški“ pristup, uz mnogobrojna i složena objašnjenja, a da im pri tom zakazuje najjednostavije zdravorazumsko rezonovanje. Kada se u socijalnom ili (i) emocionalnom razvoju njihovog deteta pojave problemi, često praćeni poremećajima ponašanja, takvi roditelji najčešće su skloni da ili i dalje negiraju postojanje problema, zatvarajući pred njim oči, ili da krivce traže na nekoj drugoj strani (drugovi, vaspitačica, škola, ekonomska kriza, profesori, moralna kriza, bake i deke itd.), ne prepoznajući svoj udeo u nastanku problema.
Roditelji iz prve grupe veoma su često zavedeni verovanjem u „jednakost“ s detetom. Naravno da je priča o jednakosti zamka koja je samo uvijena u oblande istih prava, poštovanja, prijateljstva itd. Da li vaš petogodišnjak ujutru seda u automobil i odlazi na posao, ide u prodavnicu ili možda plaća račune? Tek kada to bude radio, što će moći kad odraste i dostigne fizičku, emocionalnu i socijalnu zrelost, uz materijalnu nezavisnost, onda će moći i da zaposli nekoga; a tek kada nekoga zaposli, moći će i da donese odluku o tome da ta osoba više neće raditi za njega. Naravno da bi bilo sasvim primereno da Matijini roditelji razmotre situaciju u kojoj Matija nije zadovoljan osobom koja ga čuva, da pažljivo ispitaju sve okolnosti (eventualno nepodudaranje dadiljinih vrednosti i pravila sa svojim, Matijinu tugu zbog toga što oni rade i ne provode mnogo vremena s njim, detetov temperament, osobine ličnosti i temperament dadilje i tome slično) i da posle toga donesu odluku. Suprotno tome, iskarikiran odnos jednakosti, u kojem se petogodišnjaku omogućuje da donosi neprimerene odluke, predstavlja sve – samo ne jednakost i poštovanje dečjih prava.
“Roditelji su često zavedeni verovanjem u „jednakost“ s detetom. Naravno da je priča o jednakosti zamka koja je samo uvijena u oblande istih prava, poštovanja, prijateljstva itd. “
Dakle, roditelji nemaju autoritet isključivo zato što su ga se, svesno ili nesvesno, sami odrekli.
Roditeljima koji nisu zadovoljni podelom moći u porodici svakako će laknuti kada uvide da roditeljski autoritet jeste nešto na šta oni imaju pravo, ali i što je njihova obaveza, te da postoje efikasni načini na koje mogu (ponovo) da steknu autoritet.
Pročitajte još i: Zašto Džejmi Oliver i ja ne dajemo deci mobilne telefone
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
5 zastarelih mitova o roditeljstvu – u koje se još uvek veruje
Savremeno doba donelo je mnoge promene i na planu roditeljstva - više se i otvorenije razgovara baš o tim teškim delovima roditeljstva koji nas okupiraju i sve je više korisnih...
Sindrom dobrog deteta: Podređivanje i samožrtvovanje
To su dobra deca. Dobra deca nemaju probleme koji su odmah uočljivi. Odrasli obično pretpostavljaju da je sve u redu kada su u pitanju dobra deca. Oni, zapravo, nisu predmet...
Imam utisak da je tekst prekinut na pola. Taman kada ste završili sa kritikovanjem prve grupe roditelja (koji nisu ni zainteresovani za ovaj tekst) očekivala sam da napišete koje su to adekvatne metode za vraćanje autoriteta. To je, čini mi se i cela suština teksta. Dakle niste napisali samu suštinu.
Kao nova mama, ne znam mnogo o vaspitavanju. Ne podržavam kažnjavanje ni u jednom obliku ali neki red mora da postoji.
I uzroke problema u vaspitanju, i rešenja svih navedenih problema imate u knjizi BIT(KA) LJUBAVI, profesorke Milice Novković, autora i PORODIČNOG BUKVARA. Jelena, divno je sto ste se javili, imate mnogo sanse da napravite najzdraviji poklon za buducnost, sebi i svetu!
Djeci nedostaje empatija a ne autoritet. Autoritet je zamjena, veoma loša, za nedostatak uživljavanja u dječju perspektivu. Autor, sjedi, dvojka.
Teks je nedovrsen . Vi ste samo pisali o problemu a logican nastavak je bio kako resiti te probleme, sta raditi u tim situacijama. Lakse je kritikovati , nego savetovati. To svako moze jer su lose stvari uocljivije nego pozitivne.
Kako rešavamo probleme? Ako ste se već dohvatili ovg problema, trebali ste završiti tekst
Ja smatram da je autor ostavlja mesta za puno odgovora i mnogo razmišljanja. Autor nam daje ovo na diskusiju. Postoji jako dobar film o socijalnim mrežama, skoro snimljen. Ljudi koji su radili u Microsoft’s, Google, Instagram-u itd. daće vam čistiji sliku i jasne odgovore… Ovo je pitanje za sve pametne roditelje u vreme tehnologija… Svet nema rešenja, radi se o Kapitalizmu i prodaju.. Rešenje ostaje na roditeljima