Možete osetiti kako vam se prikrada, krene uz stopala. Neko je ostavio cipele u hodniku i vi ste se umalo sapleli preko njih dok ste nosili korpu punu veša iz mašine.
Neko drugi je OPET zaboravio da pusti vodu nakon nužde. Sada je taj osećaj stigao do kolena. Počinjete da se krčkate. Račun koji ste zaboravili da platite sada ima kamatu za kašnjenje. Domaći zadatak je zaboravljen na stolu, a deca su već otišla u školu. Skupljate usne. Govorite sami sebi: diši. Samo diši.
Kasnije, pravite večeru, već ljuti i znate da će vam prigovarati zbog onoga što ste napravili. Onda vas neko pogodi u leđa plastičnim metkom.
Tu eksplodirate. Bacite kašiku u sudoperu i otmete plastični pištolj sinu iz ruku, sve dok osećate kako vam plamen izlijeće iz očiju.
Onda, vidite njegova pognuta ramena. On se brzo udalji pitajući se zašto mama ne može ponekad da se zabavlja.
Sećam se tokom odrastanja kada sam gledala moju mamu kako ključa. Puhtala je od frustracije jer nikada nije bilo gotovo – ona nikada nije bila gotova. I onda bi na kraju pukla. Zbog gomile prljevog veša. Ili večere koju smo odbijali da jedemo. U čemu je bio toliki problem? Mislila sam. Nisam razumela zašto joj je bilo toliko bitno da li su kreveti namešteni pre nego što bismo izašli iz kuće ili da li je kuhinja očišćena. Ali sada to savršeno razumem.
Da li ste se ikada pitali zašto je toliko majki ljuto? Zašto otac može da stićgne nakon dugog dana na poslu da bude veseo i zabavan, baca ih u vazduh, a sve o čemu vi razmišljate jeste da ih ne razbudi jer je skoro vreme za spavanje. Zašto nam toliko smeta što, bez obzira na to što se golicaju ili dobacuju, kreiraju srećne trenutke iz detinjstva, niko nikada ne obesi kaput gde treba ili stavi cipele u cipelarnik?
Radi se o malim prestupima, malim trenucima tokom dana koji se čine kao lični napadi ili čak uvrede i oni se nagomilavaju dok vulkan ne eksplodira. Znam zašto je moja majka gubila strpljenje s vremena na vreme jer se sada to i meni dešava. Zašto smo toliko ljute?
Pa, evo istine: ta emocija dolazi jer ste povređeni.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.