Nikad nisam primećivala ovoliki antagonizam između roditelja i nastavnika kao danas. I ja sam išla u školu…
O učiteljima i nastavnicima, u porodici, sećam se, tada se govorilo samo sa poštovanjem. Normalno da smo i mi učenici tada više poštovali svoje nastavnike.
Danas roditelji krivce za neuspeh dece vide u nastavnicima, dok nastavnici krivce za ponašanje dece i za izostajanje radnih i kulturnih navika vide u roditeljima.
Dešava se da roditelji pred decom, često, loše govore o nastavnicima i nije ni čudno da učenici, sve češće ne poštuju svoje nastavnike. U poslednje tri godine, 15 puta sam bila svedok roditeljske fizičke agresije prema nastavniku: te rekao detetu ovo, uzeo mu mobilni telefon, zaključio slabu ocenu, zaštitio drugog učenika… i još trista svašta.
Kako će dete takvog roditelja poštovati nastavnika? Kako će sutra to dete poštovati takvog roditelja?
I kakvo će to dete sutra biti? Dete! U svom tom prepucavanju zaboravili smo dete! Zaboravili smo da se najbolji interes deteta postiže samo u zajedničkom radu škole i porodice-roditelja i nastavnika.
I ja radim u prosveti.Ali,grešite.Ima svakakvih roditelja.Kao i svakakvih nastavnika.Retko koji nastavnik je pedagog i psiholog.Retko koji nastavnik pruža deci razumevanje.Nama sistem ne valja.Deca su nam preopterećena.Tako da i u prosveti ima nastavnika koji ne treba da rade tu gde rade.