Postoji nešto mnogo opasnije od toga da čovek eksplodira. Jedna pojava koju ćeš možda prepoznati kod sebe. Implozija.
Danas mi nije do pisanja. A baš sam se radovao. Bližim se svom jubileju. Još dve mi fali do Sto bajki. Sto nedelja. Sto dana sam istrajao. Najmanje 100 sati pisao. Baš me je to činilo srećnim.
Iako bih trebao radosno da pišem, da proslavljam proleće, ulazak u leto kada sam se rodio i da osećam zadovoljstvo…. Ovih dana je nešto drugo.
Ovih dana osećam bol.
Kada mi je tata preminuo, nisam plakao. Držao sam se jako. Muškarci ne plaču. Nisu devojčice. Nuh, koliko sam dugo u to verovao. Ne samo da sam verovao, nego i praktikovao. Imao sam 16 godina. Da sam bar tada pisao bajke.
Postoji nešto mnogo opasnije od toga da čovek eksplodira. Jedna pojava koju ćeš možda prepoznati kod sebe.
Implozija.
Ljudi od nauke kažu ovako: “Implozija je proces nestajanja odnosno uništavanja predmeta putem uvlačenja u sebe.”
Uništavanje čoveka putem uvlačenja u sebe.
Kao kada kuvaš žabu, staviš je u mlaku vodu, pa postepeno povećavaš temperaturu i ona ne primeti da je skuvana, tako i uvlačenje u sebe napada nežno, lagano, postepeno… da ni ne primetiš proces sopstvenog nestajanja.
Srećni su oni koji ga prepoznaju. Ja sam srećan.
Možda sada očekuješ od mene da ti kažem kako da primetiš imploziju, kako da je zaustaviš, kako da se trgneš, pokreneš, kako da je pobediš… Moram te razočarati. Ja to ne znam. Jedino što znam i osećam je bol.
Nismo slabi ako osetimo bol. Bol je u redu. Život šalje bol, udara nas, nekoga u glavu, nekoga u stomak, nekome steže želudac i kaže: probudi se, promeni se, već si do pola skuvan, bem mu sandalicu ne uvlači se dalje u sebe… raspašćeš se ko Bitlsi…
Bol ti kaže: Pomeri se nisi kamen.
Kako nisam uspeo da smislim naslov ove bajke, ne moram ni da napišem kraj. Eto i to ima. Bajka bez naslova i kraja.
Moj deda po majci Dalaj Lama bi znao da, sedeći ispred kolibe sa malim tremom u nonovljivim danima našeg gubljenja, kaže:
Bol je neizbežan. Patnja, patnja je stvar izbora.
Srećan utorak svakome ko diše, čim to možeš, možeš i mnogo više.
Johny – onaj koji ima izbor 🙂
Johny – prvi nizozemski 🙂
Prijavite se na besplatni newsletter na
https://subscribepage.io/bajkautorkom
Nikola Petrović Johny je autor popularnog bloga i instagram profila “Sasvim digitalno” i kreator E-booka “Kako uspešno voditi Instagram” koji vam može pomoći da vaše ideje proširite i do vašeg hobija napravite biznis.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Dario Rosi: Detinjstvo međ’ babama na potezu Kalenić pijaca – Novo groblje – kafenisanje po komšiluku
Dario Rosi, predsednik Udruženja “Autizam – pravo na život”, priča upravo o tom ranom detinjstvu, kao i o tome zašto je i kako izbegao vrtić, ko ga je odgajao... i...
Vi ste tu, u školi, da NAHRANITE SVOJ UM, a ne da se ne stidite pred porodicom
„U prvoj sedmici škole mi, učenici 1-B odjeljenja, dobili smo obavještenje da će nas posjetiti fotograf. Sjećam se da nas je slikao sa podignutom rukom. - Sada podignite dva prsta...
Nema komentara.