Kakva treba da bude saradnja roditelja i nastavnika?
Saradnja treba da bude obostrano korisna, a sa ciljem postizanja najboljih rezultata konkretnog deteta. Osnova saradnje je međusobna informisanost. Roditelji poseduju najviše informacija o detetu: šta voli, šta ne voli, kako reaguje, kako usvaja novine i sl. Nastavnik poseduje informacije kako se to isto dete ponaša u kolektivu, kako napreduje u učenju, kako izvršava obaveze i sl. Svaka informacija, koju roditelj i nastavnik razmene, koristi se za shvatanje i razumevanje uzročno-posledičnih veza i planiranju reakcija i jednih i drugih, prema detetu.
Oblici saradnje nastavnika i roditelja mogu biti: individualni, kontakti pisanim putem, grupni i kolektivni (roditeljski sastanci). Nama, prosvetnim radnicima, ovi oblici saradnje idu u „rok službe“ i uvek smo dostupni, dok roditelji vrlo retko koriste svoje pravo na individualne i grupne oblike saradnje sa nastavnikom, a poneki izbegavaju i roditeljske sastanke.
Dragi moji, svi smo mi na istom zadatku i sa istim ciljem, od naše saradnje zavisi koliko ćemo u tome uspeti.
I ja radim u prosveti.Ali,grešite.Ima svakakvih roditelja.Kao i svakakvih nastavnika.Retko koji nastavnik je pedagog i psiholog.Retko koji nastavnik pruža deci razumevanje.Nama sistem ne valja.Deca su nam preopterećena.Tako da i u prosveti ima nastavnika koji ne treba da rade tu gde rade.