Kada ljudi biraju svog partnera treba da razmišljaju o svom i partnerovom konceptu veze: ako su razlike nespojive, bez obzira na to kolika je privlačnost, strast i ljubav, par neće moći da uspostavi dugoročniji stabilan odnos
Autor: Zoran Milivojević
Ljudi nekada veruju da je ljubav moćna sila koja može da ljude promeni, izleči, da ubrza njihov emotivni razvoj, da ih motiviše da urade nešto što inače ne bi uradili. Iz tog uverenja sledi drugo, a to je da ako neko nekoga zaista snažno voli da će učiniti sve da mu se prilagodi kako bi sa njim ostao u odnosu ljubavi. Drugim rečima, razlike nisu važne, važno je da se snažno voli i sve će biti u redu. U stvarnosti, to nije tako: razlike jesu važne, a ljubav nije dovoljna.
Najvažnije su one razlike između ljudi koji se vole koje se odnose na to kako oni zamišljaju zajedničko funkcionisanje, vezu ili brak. To jednostavno znači da svaki čovek ima neku svoju predstavu o tome kako treba da se ponaša on, a kako njegov partner sa kojim je u ljubavnoj vezi ili braku. Tu predstavu zovemo „koncept veze”.
Očekivanja i popuštanja
Kada se partnerovo ponašanje ne uklapa u osobin koncept ljubavne veze, kada nije u skladu sa njenim očekivanjima, ona počinje da se oseća neprijatno i počinje da misli da nešto nije u redu u vezi, da je partner ne voli dovoljno. Zbunjuje je što partner tvrdi da je voli, a ponaša suprotno od načina na koji bi trebalo da se ponaša osoba koja voli. Zato protestuje i ljuti se na partera zahtevajući da on promeni svoje ponašanje i da počne da se „ispravno” ponaša. Ako partner popusti i uklopi se u osobinu predstavu o tome kako ljubavna veza treba da izgleda, osoba ponovo počinje da se oseća voljenom i da vezu doživljava udobnom.
Problem je u tome što i partner ima svoj koncept ljubavne veze koji se u datom aspektu razlikuje od osobinog. Sa istim pravom sa kojim osoba traži od njega da promeni ponašanje da bi se osetila voljenom, on traži od osobe da ona promeni ponašanje da bi se on osetio voljenim. Tako nastaje situacija u kojoj su i jedno i drugo „opravdano” ljuti, pokušavajući na razne načine da „uteraju” ono drugo u svoj koncept ljubavne veze. Kako se ovi konflikti hronično ponavljaju, veza ulazi u krizu i postaje nestabilna.
Što se ljudi više vole, to im više smetaju međusobne razlike u predstavama o ljubavnoj vezi. Tako ljubav, umesto da pomogne da se stvari smire, dodatno pojačava važnost neslaganja u vezi. Nestabilne veze su veoma naporne jer u njima partneri ponavljaju cikluse u kojima se smenjuju periodi stabilnosti i nestabilnosti. A kada raskinu ili se razvedu, ljudi to čine ne zato što im nije stalo, nego zato što im jeste stalo, ali ne mogu da naprave zadovoljavajuću vezu.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Koja je sve ovo naučila, zabetonirala je poziciju “žena NJEGOVOG života”
Kako se postiže taj prestižni status "žena njegovog života"? Da li postoje veštine koje pod velom tajne drže samo one žene koje su to već postigle u životu? "Istinu" otkriva...
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Nema komentara.