Kako je jedan tata „prevario“ svog sina da zavoli povrće

Dete koje je od malih nogu učeno da jede povrće i voće i u kasnijim godinama će praktikovati tu naviku.

Mark Ficpatrick, tata jednog dvogodišnjaka poželeo je da podeli sa drugim roditeljima svoje iskustvo vezano za ishranu deteta, a ujedno i da im poruči da deca stiču dobre ili loše navike gledajući svoje roditelje.

Pre nego što je postao otac, Mark Fitzpatrick, je stalno razmišljao o tome kako su mu kultura i društvo uvrteli u glavu da će morati da podmićuje dete da jede povrće. Srećom to se nije dogodilo, a na svoja predhodna razmišljanja je zaboravio onog momenta kada mu se dete rodilo.

- Advertisement -

On ga je na neki način slučajno prevario u želji da zavoli da jede povrće i zeleniš. Sasvim nesvesno, ovaj “podmukli” plan počeo je da se  ostvaruje i pre nego što je Džosef rođen.

– Moja supruga i ja smo išli na pijacu gde se prodaje organsko povrće. Povrće smo birali tako što ga je supruga trljala po svom stomaku dok je bila trudna. Zbog ovog postupka beba je indirektno jela zeleniš – priča ovaj tata.

Od malih nogu se uči zdravim stilovima života, kad dete krene u školu već ste zakasnili. Mark i njegova supruga svaki dan piju zelene napitke – mešavinu desetina organskih zelenih trava, povrća, korenja i bilja, pa smatraju da je i beba dok je bila u materici jela ono što i njegova majka.

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

1 Komentar

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img