Iskustvo koje proživljavaju dečaci u tinejdžerskom dobu je umnoome poput povratka među naše izumrle rođake neandertalce.
Rani neandertalci (od 11 do 13)
Mladi tinejdžeri su neiskusne zverke. Nespretni su i nezgrapni i jurcaju za svim i svačim. Kada ne jurcaju ni za čim, često se pretvaraju da im je dosadno. Njihovo detinjasto ponašanje smenjuje se sa stidljivim pokušajima muškosti. U ovoj fazi su više nalik na dečkiće koji se igraju odraslih nego na muškarce. Devojčice ih fasciniraju i sve više postaju njihova opsesija. Problem je u tome što ne znaju šta da rade kada osvoje neku od njih. Na njihovu sreću (a na žalost roditelja), mlade devojke danas mnogo direktnije pokazuju dečacima šta im je činiti.
Ovo je trenutak kada polako pripremani pragmatizam, koji je osnovni ritam u pozadini života svakog dečaka, počinje glasno da se čuje. Njihovi rani pokušaji osornosti takođe su vrlo rudimentarni. Ovo je momenat kada oni najpre postaju svesni da postoji pećina u kojoj se mogu sakriti, ali da ipak moraju nastaviti da stalno iskaču iz nje kako bi se uverili da ste vi, njihovi roditelji, još uvek tu. Teši ih činjenica da ste zaista tu, ali to često iskazuju prevrtanjem očima i uzdisanjem, kao da bi hteli da kažu: „Zašto ste vi još uvek ovde?“
Rani neandertalac je usmeren samo na zabavu.
U ovoj fazi su majke sklone da se zabrinu, jer njihov nekada privrženi mali dečak počinje da se odvaja od njih. Odjednom više neće da se mazi niti da pokazuje nežnost prema drugima. Majke tada uvek počnu da brinu da im sin ne odraste u ljutitog mladića, da se ne oda drogama, da ne počne da pljačka banke i da se ne spetlja sa čudnim mladim ženama koje se oblače u crno i nose minđuše po celom telu. Majke se tada zabrinu jer im nije jasno zašto se njihov sin odjednom udaljava od njih. Iako mladi neandertalac želi da ga ostave na miru u sopstvenoj pećini, njegovo ponašanje, sasvim suprotno, često podstiče nalet majčine preterane brige, što zauzvrat može izazvati niz ljutih svađa ako se previše izmakne kontroli.
Očevi uglavnom ne brinu. Njima je jasno da je povlačenje u pećinu jednostavno nešto što dečaci rade. Njima je jasno da u tome nema ništa čudno; prosto se tako radi. Očevi znaju da dečaci tada ne žele da im majka diže frku, a to im i ne treba. To, međutim, ne mogu da kažu jer bi se inače uvalili u svakakve nevolje. Umesto toga, pokušavaju da to nagoveste izokola, i započinju dugi proces neprestanog mešanja u odnos između majke i sina.
Nekim čudom, očevi se upravo nadaju da će se u narednih nekoliko godina njihovi sinovi nakratko spetljati sa čudnim mladim ženama koje se oblače u crno i nose minđuše po celom telu. Oni ne žele da se njihovi sinovi nužno ožene tim devojkama, ali žele da malo prožive život.
To je muška stvar.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Kako roditelji nenamerno postanu izvor stresa za svoju decu sportiste
Nekoliko godina unazad je počeo trend učenja mlađih sportista kako da stvore zdrav psiholoski odgovor na dato okruženje. Ono što je potpuno zapostavljeno jeste edukacija roditelja na način kako da...
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
2 komentara