Kopaonik je najskuplje mesto trenutno, a kako zimovati tamo za džabaka

Ti si prosek 5 ljudi sa kojima provodiš najviše vremena. Sve se računa, a osmeh, zagrljaj i lepa reč otvaraju sva vrata. Taj Life-Pass ti traje do kraja života.

Obećao sam Nataliji da ću je ove godine naučiti da skija. Obećanja se kod nas u porodici poštuju. Krenuli smo da planiramo. Preskupo je da idemo svo četvoro na skijanje. Idemo samo Nata i ja.

Trebalo je da krenemo na Jahorinu. Samo nas dvoje i moj brat. Jedno jutro Nađa (mlađa ćerkica) me gleda krupnim okruglim оčima koje tope glečere i kaže: „i jaa bih volela da naučim da skijam“…

- Advertisement -

Gospođa kaže: „Baš bih volela da idemo svi. Ali bolje da Nata nauči. Idite.“

I ja bih da idemo svi.

Zovem jednog drugara kog nisam video godinama. Pričamo o svemu i kroz priču mu pomenem da planiramo da idemo na skijanje.
„Oćete kod mene? Imam apartman u centru. Možete od nedelje.“

Hm. Super. To je stavka manje. Smeštaj imamo. Ostalo ćemo da platimo. Javljam. Nađica skače od sreće, svi skačemo.

Kopaonik nam je idealan, pošto do njega pravimo dva pit-stopa, jedan u selu pa drugi u Raški. Ostaje nam samo još pola sata do planine, u gepeku je torba, domaća pita sa višnjama miriše pola metra oko auta 🙂

Ulaz u nacionalni park se plaća. Otvaram prozor, čeka me širok osmeh:

- Advertisement -

„Johni pa gde si 100 godina. Tu ste svi.“ Moj komšija iz sela viri kroz otvoren prozor vozačkih vrata, iza nas se polako pravi kolona.

„Koliko smo dužni?“ Pitam.

„Ma ne zajebavaj me. Vi ste ovde domaći. Nemoj da mi pravite gužvu“

Iako je cena simbilična, prija kada vas umesto računa dočeka iskren osmeh i dobrodošlica.

Dolazimo do hotela. Nije se šalio kada je rekao da je u samom centru. Nema mesta za iglu, a kamoli da se parkiramo. Iz drvene kućice izlazi plavi momak i smeje se.

„Ćao, otkud vi. Ne poznadoh BG su vam tablice. Gde ste smešteni?“

- Advertisement -

„Ej ćao. Tu smo u ovom hotelu.“ Pokazujem rukom, znam čoveka ali ne znam mu ni ime niti se sećam ko je.

„Stavi ga onda pravo u sneg ispod prozora od sobe.“

Pitam ga koliko je parking dnevno, odgovara mi: „Ne zajebavaj, platiće tvoj kum po rakiju.“

Ulazimo u smeštaj. Zvoni mi telefon:

„Jeste se smestili? Ako vam treba ski pass, imaš dva u fijoci ispod TV, mi nećemo skijati ove nedelje“

Ok. Imamo i ski pse 😉 Za decu smo uzeli gratis. Trebaju nam skije za klinceze. Odlazimo u skijašnicu…

„Ćao… otkud vi. Za ove malecke treba oprema?“

„Da. Mi imamo svoju. Koliko je dnevno?“

„Ajde beži. Platiće tvoj brat po pivo.“

Već postaje neverovatno. Nemoguće je. Sve smo skockali. Ah da, valjalo bi da ih neko nauči da skijaju, iako sam dooobar skijaš i odrastao sam na snegu, ipak za prvi čas uvek treba uzeti profesionalca. Zovem jednog od moji najboljih drugara.

„Nema šanse. Pun sam do kraja marta. Jedino da ti javim ako neko odustane.“

Nema veze, snaćićemo se. Nakon dva sata zvoni telefon:

„Otkazali mi neki. Čaš je u 9:00. Ako vam nije rano.“

Ako vam ovo previše izgleda kao bajka, slobodno ne čitajte dalje 🙂

Odlazimo na ručak u kafanu na stazi. Pojavljuje se moj cimer iz Studenjaka sa detetom i seda sa nama. Nismo se videli ko zna od kada.

„Daj da platim“ mašem konobaru.

„Sve je na kuću“. Kafanu drži njegov rođeni brat.

Kažem kroz neverujući pogled: „Daj ljudi da platim nešto“.

Uz osmeh mi kažu: „Večeras se okupljamo, staro društvo. Uspavaj decu, čekamo te u 8:00. Oće te.“

Možda sada pomisliš „Johny pa baš imaš sreće, baš te kenja. Usralo te ko foku…“ I to će većina da pomisli i za tebe kada ti se nešto ovako desi. To je ok, samo ja više u običnu sreću ne verujem.

Već dugo verujem u zasluženu sreću. O da, zaslužio sam je, raznim dobrim stvarima, danima i noćima provedenim u lepom druženju sa ljudima. Nekada svesno, a većinom nesvesno. I zaključih ovo:

Ljudi su najvredniji resurs.

Ti si prosek 5 ljudi sa kojima provodiš najviše vremena. Sve se računa, a osmeh, zagrljaj i lepa reč otvaraju sva vrata. Taj Life-Pass ti traje do kraja života.

Ovaj utorak danas pade u sredu zato što sam ulagao u ljude.

Ljudi su najvredniji resurs, zasluži svoju sreću zasluži svoj Life-Pass.

Srećan utorak svakome ko diše, čim to možeš možeš i mnogo više.

Johny –  vlasnik Life Pass-a 🙂

Prijavite se na besplatni newsletter na
https://subscribepage.io/bajkautorkom

Nikola Petrović Johny je autor popularnog bloga i instagram profila “Sasvim digitalno” i kreator E-booka “Kako uspešno voditi Instagram” koji vam može pomoći da vaše ideje proširite i do vašeg hobija napravite biznis. 

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Život je jedan, a uz to još i prekratak. Moramo se fokusirati na sebe. Kupiti sve, pojesti sve, iskoristiti sve, videti sve, iskusiti sve.

Nismo više drugari. Sad smo gospoda. Sve nam smeta. Obraćanje nepoznatih na ulici, u gradskom prevozu. Čavrljanje prodavačica na pijaci, razgovor kolega na poslu.

Kako hrana utiče na raspoloženje

Dobro varenje je od velike važnosti za održavanje dobrog mentalnog zdravlja, a postoji mnogo faktora koji negativno utiču na varenje hrane i crevnu floru

Prve reči su važne: Kako podstaći razvoj govora kod beba

U prvim mesecima života, beba komunicira najviše plačem, pogledom, osmehom i gestovima.

Nova pravila za turiste koji posećuju piramide u Egiptu: Zaštita lokaliteta i životinja

Egipat preduzima korake kako bi uredio dolazak turista do piramida u Gizi, a plan obuhvata i ponašanje prema životinjama.

Prve tri godine oblikuju ceo život: Zašto je detinjstvo važno od samog početka

Kada beba dođe na svet, čini se da su pred njom godine otkrivanja, rasta i učenja. Mnogi roditelji misle da se "pravi razvoj" dešava tek kasnije — kada dete prohoda, progovori, krene u vrtić ili školu

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img